Polazak na putovanje u duboki svemir prava je znanstvena i tehnička priča koja zahtijeva pažljivo planiranje i temeljitu pripremu za svaku fazu boravka astronauta u tom izvanrednom carstvu. Astronauti se obučavaju za svemirske misije od samog početka svoje karijere, prolazeći kroz niz obuka i testiranja kako bi stekli potrebne vještine i znanje za siguran boravak u svemiru. Svaki detalj, od datuma lansiranja do povratka na Zemlju, mora biti precizno utvrđen kako bi se osigurala uspješna misija.
Sergey Krikalyov, sovjetski astronaut, iskusio je ovu priču iz prve ruke kada je lansiran s kozmodroma Baikonur u Kazahstanu i stigao na svemirsku postaju Mir 18. svibnja 1991. godine. Ovo je bio njegov drugi posjet Miru, a ovaj put je imao pratnju još dvoje znanstvenika: Anatolija Artsebarskog iz Sovjetskog Saveza i Helene Sharman iz Velike Britanije, što je dodalo međunarodni aspekt njihovoj misiji.
Nažalost, tijekom njihove ekspedicije, dogodio se neočekivani kolaps Sovjetskog Saveza, što je predstavljalo komplikaciju za njihovu misiju. Sergej se našao pred teškom odlukom: napustiti svoju misiju i uništiti cijelu ćeliju ili ostati i ustrajati. Unatoč izazovima i iskušenjima, odlučio je ostati na brodu, vjerujući da je to ispravno. Nakon dugih mjeseci, Sergej je konačno primio vijest da je pronađena zamjena za njega, olakšavši mu duži boravak u svemiru.
Kad se napokon vratio na Zemlju, Sergej je doživio snažan fizički utjecaj dugog boravka u svemiru, uključujući smanjenje koštane i mišićne mase. Njegov povratak bio je popraćen izazovima, ali i olakšanjem što se vratio kući nakon 311 dana lutanja svemirom. Sergej Krikalyov dobio je nadimak “konačni sovjetski građanin” i postao je legenda svemirske povijesti. Njegova priča istovremeno odražava izazove i hrabrost astronauta te teškoće i oduševljenje svemirskih misija.
