Na društvenim mrežama nedavno je zabilježen trenutak kada je književnica Vesna Radusinović podijelila fotografiju sebe i Milomira Marića tijekom njihovog odmora u Crnoj Gori. Na slici se ističe predivno plavo more, a Vesna je ispod slike napisala “Jedno pravo plavo more”. Ova objava je privukla veliku pozornost, a brojni komentari su stizali hvaleći ne samo Vesnu, već i izgled Milomira Marića. Komentari poput “Dragocjena”, “Prekrasna” i “Nema ti ravne” obilježili su reakcije. Vesna i Milomir njeguju sretnu vezu već oko 25 godina, a iz njenog prethodnog braka ima sina Vedrana Tuzlića, koji ima izuzetno dobar odnos s Marićem. U razgovoru za domaće medije, Vesna je otkrila kako je prvi put upoznala Milomira Marića kada je imala samo 16 godina.
U to vrijeme, Marić je bio novinar u Vesninoj rodnoj Titogradu, sada poznatom kao Podgorica. Iako su se počeli viđati i zaljubili, nisu se prepoznali sve do ključnog trenutka. Vesna je priznala da je zaboravila na svoj prvi susret s Marićem u parku kod Crnogorskog narodnog pozorišta. Tek su prošle godine njihove veze, Marić je prepoznao Vesnu po njenom karakterističnom izrazu lica dok je razgovarala telefonom. Pokazao joj je novinski članak koji je napisao za “Zdravo” o lijepoj djevojci u trapericama i dugoj kosi koja nosi ruksak na leđima. Vesna ga je tada razveselila pričama o bakinim tehnikama pecanja na Skadarskom jezeru, ali ga je i zastrašila pričama o svom ocu koji je bio profesor književnosti s tendencijom zastrašivanja njenih udvarača.
Na početku svoje veze, Vesna je zamolila Marića da joj ne otkriva svoje pravo ime. Zapanjujuće, Marić se pridržavao njenog zahtjeva. Sati su prošli u razgovoru o Marićevom boravku u Titogradu i njegovim navikama na korzu i u restoranima. Unatoč brojnim susretima na filmskim festivalima, nisu se prepoznali kao novinar i srednjoškolka s mosta preko Morače.
Iz priče se može izdvojiti da je Vesna Radusinović iz prošlog braka majka Vedrana, a Milomir Marić ga doživljava kao svog vlastitog sina. Marić je bio sretan jer je dobio sina koji je oduvijek želio, a Vedran je imao priliku naučiti od Marića o slovima, brojevima i tada nepoznatim računalima već sa pet godina. Ovaj iskustveni put njihovog odnosa prepoznaje da su Vedran i on neprestano učili jedan od drugoga. Iako preostatak priče ostaje uspomena, ona je zabilježena u nekoliko otipkanih stranica formata A4. Marićeva upornost i Vedranova dosljednost učenju čine njihov odnos nezaboravnim. Vedran nije bio zadovoljan njihovim pokušajima edukacije preko interneta i osjećao je da su bez nade u eri tehnologije.
