Slava je velik događaj u pravoslavlju i Srbi ga obilježavaju na poseban način uz prigodnu trpezu ispunjenu tradicionalnim jelima.

Koljivo, poznata i kao žito, ne uređuju se u svrhu štovanja pokojnih svetaca. Zapravo, tijekom molitve posvećenja kola, svećenik moli da se kola prinesu kao danak Božjoj veličanstvenosti.

Godinama prije ovog praznika i njemu pripadajućih svečanosti, trajala je rasprava o kuhanju žita. Patrijarh Pavle oglasio se sljedećom izjavom.

Aranđelovdan, poznat i kao Sveti Mihailo, smatra se svetiteljem koji je još živ. Zbog toga mnogi pratitelji smatraju da je neprimjereno pripremati bilo kakva slavonska žita uoči ove svečanosti.

O temi polemike se često raspravlja, jedni je zagovaraju, a drugi joj se protive. Svoja razmišljanja o tome iznio je pokojni patrijarh Pavle u svojoj knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vjere.

Koljivo, poznato i kao žito, nije namijenjeno samo umrlima, što je vidljivo iz molitve koju je molio sveštenik prilikom posvećenja kolijevke. U molitvi se traži da se kolijevka prinese na slavu Božju, “na čast i spomen sveca (čije ime slavi obitelj) i na spomen onih koji su preminuli u predanoj vjeri.

Najznačajniji dio molitve otkriva značenje pripreme jaslica za Kristovu slavu. Krsna slava, obilježena slavskim kolačem i kolijevkom, prinos je Bogu i počast krsnoj slavi, koja štiti obitelj.

Kuhanu pšenicu ne treba pogrešno tumačiti kao simbol smrtnosti. Umjesto toga, stoji kao svjedočanstvo vitalnosti onih koji su živjeli i nastavljaju živjeti u nepokolebljivoj odanosti Bogu i Kristovom uzvišenju.

Ostaje činjenica da je svaki svetac živ, jer u Bogu se nitko ne može smatrati pokojnim. Bog je božanstvo živih, a ne umrlih.

Neprikladan ritual možda potječe iz činjenice da se žito također koristi u komemorativne svrhe tijekom pogrebnih službi. U oba scenarija, žito se smatra prinosom Bogu i označava pravoslavno vjerovanje u konačno uskrsnuće svih.

Čin prinošenja žrtve u ime sveca ili preminule osobe način je odavanja počasti njima i predstavljanja dara Bogu. Priroda pojedinca, bilo da je smrtnik koji je preminuo ili biće poput arkanđela Mihaela ili svetog Ilije koje nije prošlo kroz biološku smrt, nevažna je za prirodu žrtve prinesene Bogu. Ti darovi mogu uključivati ​​slavljeničke kolače, žitarice i vino.

Naša je težnja da će ovo razjašnjenje u konačnici donijeti rješenje zbunjujuće nevolje s kojom su suočeni Srbi, te da će pogrešno ponašanje biti ispravljeno.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here