Dana 30. rujna 2000. godine, dvije mlade prijateljice, Ekaterina i Elena, krenule su u proslavu blagdana mučenica Ljubavi, Vjere i Nade, ne sluteći da će njihovi životi zauvijek biti obilježeni stravičnim događajima. Tada je Ekaterina imala 14 godina, a Elena 17 godina. Na tom putovanju su ih otela dva nepoznata muškarca, a jedan od njih postao je poznat kao “Skopin manijak.” Djevojke su zadržane u zarobljeništvu gotovo četiri godine i izložene nezamislivim zlostavljanjima.
Čitava njihova priča potresla je svijet, a epilog priče bio je jednako šokantan. Dok su se djevojke vraćale kući, zaustavio ih je Viktor Mokov, tvornički radnik, ponudio im pomoć i vožnju. Vjerojatno su mislile da su sigurne s parom koji su zvali “dečko” i “djevojka.” Međutim, nakon što su prihvatile pomoć i ušle u automobil, Mokov je ponudio votku pomiješanu s jakim sedativima. Djevojke su postale dezorijentirane i probudile su se zarobljene u podrumu duboko ispod zemlje u gradu Skopin.
Mokov je proveo tri godine gradeći podrum, mali prostor samo tri metra dug i širok. Prostor iznad podruma imao je tajni ulaz kojim se Mokov spuštao. Djevojke su svakodnevno bile podvrgnute fizičkom i seksualnom zlostavljanju, a hrana im nije bila osigurana ako bi se suprotstavile. Osim toga, Mokov bi ponekad prekinuo opskrbu kisikom ispuštanjem plina u podrum. Djevojke su spavale u krevetima na katu i prvih šest mjeseci su proveli plačući i grleći se. Nakon toga su pokušale održavati neku normalnost kako bi preživjele.
Nakon točno 1326 dana, 26. travnja 2004., policija je stigla na vrata podruma i oslobodila djevojke koje nisu vidjele sunčevu svjetlost dugi niz godina. Elena je u trenutku oslobađanja bila u osmom mjesecu trudnoće s Mokovim djetetom, koje je nažalost bilo mrtvorođeno. Ostale njene dvije prethodne trudnoće također su završile tragično. Nakon puštanja na slobodu, Lena je razvila majčinski instinkt i odlučila tražiti svoju djecu koju je rodila tijekom zatočeništva. Ovaj slučaj ostavlja dubok emocionalni trag na njoj, jer osjeća sukob između želje da vidi svoju djecu i želje da zaboravi te traumatične trenutke.
