Sarma je mnogima jedno od najdražih jela zimi, koje zahtjeva dužu pripremu, ali vrijedi svakog momenta provedenog u kuhinji.
Sarma, jelo koje se priprema nadjevom od lišća vinove loze, zelja, zelja ili blitve, u različitim je kulturama poznato pod različitim imenima.
Asirska dolma, armenska dolma, grčki dolmati, perzijska dolma i turska dolma sve se odnose na ovo jelo. Dodatno se naziva bugarska sorma ili sarma, a na jezicima bivše Jugoslavije poznata je kao sarma ili sarma dolma. Bez obzira na naziv, jelo se uvijek priprema tako da se listovi ili povrće omotaju oko nadjeva.
Ovo jelo je izdržalo test vremena i do danas se priprema u brojnim zemljama uključujući Srbiju, Grčku, Armeniju, Iran, Irak, Tursku – zapravo, na Bliskom istoku i Balkanu.
Podrijetlo dolme ili sarme može se pratiti do Asiraca, koji su bili autohtoni stanovnici Mezopotamije. Njihova povijest seže više od šest tisućljeća prije rođenja Hrista.
Asirci su bili kulturno napredna nacija s dobro razvijenom državom i poljoprivrednim praksama, uključujući navodnjavanje i uzgoj usjeva kao što je grožđe za proizvodnju vina. Vjeruje se da su prvi stvorili dolmu ili sarmu, jelo od punjenog povrća, davno prije Krista, prije Turaka i Osmanskog Carstva.
Pojedinci koji trenutačno žive na tom mjestu isti su kao i oni koji su ondje živjeli ranije i ustrajali su u održavanju običaja i prakse svoje kulture, poput svoje kulinarske tradicije.
Asirska država je imala dominaciju nad ogromnim područjem teritorija, uključujući zapadnu regiju Perzije, Mezopotamiju, Armeniju, Siriju i značajan dio Anatolije. Isto tako, jelo poznato kao dolma također je osvojilo to geografsko područje. Nakon Asiraca, Arapi su ga naslijedili i dodatno poboljšali njegov okus vlastitom jedinstvenom mješavinom začina i nadjeva.
Stari Grci su se s dolmom upoznali preko karavanskih i pomorskih putova, te je ubrzo postala popularan dio njihove kuhinje. Bizant je već zamatao sarme davno prije dolaska Turaka i kasnijeg pada Carigrada.
Slatki okusi dolme ili sarme bili su prepoznati po svom istančanom okusu još u vrijeme vladavine Nemanjića i Mrnjavčevića.
Važno je da svaki pojedinac bude upoznat sa tradicionalnim receptom za autentičnu srpsku sarmu. Ključ za postizanje savršenog okusa je uključivanje izdašne količine mesa, više od uobičajene količine, kako bi se osiguralo ukusno jelo. Slijedeći ovo jednostavno pravilo, svaki put ćete sigurno napraviti slanu sarmu.
Veća glavica kiselog kupusa
1kg mljevenog mesa (junetina/svinjetina)
svježa slanina
Dimljena slanina
Domaća mast
Čaša riže
Mljevena paprika
So i biber
2-3 glavice crvenog luka
5,6 čena bijelog luka
Lovorov list
Započnite prženjem luka i češnjaka dok ne omekšaju, a zatim dodajte meso. Nakon što je sve dobro poprženo, u smjesu ubacite opranu rižu. Za izradu sarme uzmite listove kelja i izvadite im korijen kako biste lakše savijali. Nakon što složite sarme, stavite ih u dublji pleh, zajedno sa suhim mesom, lovorom i češnjakom. Kuhajte na laganoj vatri otprilike 2 sata.
Ovaj recept obećava da će zagolicati nepce ne samo vas, već i cijele vaše obitelji. A najbolji dio? Nećete morati brinuti o promašajima na večeri. Sarma, tradicionalno jelo, ima određenu intrigu jer unatoč gotovo identičnim sastojcima, varijanta svakog domaćinstva često zna značajno varirati.
