Miloš Lolić, sin Danice Maksimović, definitivno je ostvario zapaženu karijeru u inozemstvu, posebno u Njemačkoj. Njegova predanost umjetnosti i redateljski talent privukli su pozornost njemačke kazališne publike. Njegove predstave su vrlo cijenjene, a velika potražnja za ulaznicama svjedoči o njegovom uspjehu i popularnosti. Miloš je samostalno gradio svoju karijeru, bez pomoći majke Danice Maksimović, što je izrazito ponosila njegovu majku. Danica je istaknula da je Miloš postigao svoje uspjehe vlastitim naporima i talentom.
Iako je aktivan i u Srbiji, Miloš se preselio u Njemačku zbog širenja poslovnih prilika. Danica izražava duboku čežnju za svojim sinom i pokušava ga mamiti svojim kulinarskim kreacijama kako bi ga ponovno privukla u Srbiju, a Miloš s radošću prihvaća njezine pozive kad god mu to raspored dopusti.
Tijekom obiteljskih druženja, Danica i Miloš se prisjećaju prošlih događaja i prepričavaju nostalgiju iz djetinjstva. Jedan od takvih događaja je Miloševa “prošnja” Danicinog prijatelja i kolegice Tanje Bošković kada mu je bilo samo sedam godina. Miloš je izrazio svoje divljenje prema Tanji, a prisjećajući se te neobične situacije, dodao je da i danas ne bi oklijevao ponoviti taj čin. Tanja, s druge strane, nije mu direktno odgovorila, ali je izgradila snažnu vezu s njim i često ga čuvala dok je Danica bila zauzeta.
Ovo simpatično sjećanje podijeljeno je s medijima, a i Tanja Bošković je za jednu televizijsku emisiju ispričala istu anegdotu, istaknuvši da je dječak Danice Maksimović zaprosio uz pomoć umjetničkog djela koje je ona kasnije izložila u glavnom dnevnom boravku. To svjedoči o snažnoj vezi između Danice, Miloša i Tanje te o posebnom mjestu koje Tanja ima u njihovim životima.
