Oglasi - Advertisement

Poznati psiholog Vukašin Čobeljić sa Univerzitetske dječje klinike “Tiršova” je za medije rekao kako se sranje djevojčice od osam godina koju je otac Uroš Papajlić držao kao roba u kadi popravlja. Kako su mediji već prije pisali, djevojčica je u bolnicu došla sa samo 10 kilograma težine, te je smještena u krevetac u koji se smještaju bebe. Sada komunicira sa osobljem bolnice, te je čak i napravila nekoliko koraka, a Čobeljić je istakao da je svima na klinici prioritet poboljšanje njenog sveukupnog stanja, te da je njeno fizičko stanje znatno bolje

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Tek kada je bila primljena u bolnicu, djevojčica je bila u stanju da konzumira samo nekih 30% od uobičajene hrane i tečnosti, te da je većinu dobijala putem infuzije. Kako su istakli  gastroenterolozi, djevojčica je danas mnogo bolje, te je u nekoliko navrata i pričala, ali veoma tiho, te je ženu, koja je bila sa njom u sobi, a koja je tu sa svojim djetetom, zvala i ”mama”

Napredak ove djevojčice prate i drugi specijalisti, a fizijatri joj trenutno i ne mogu pomoći mnogo, jer nema dovoljno mišićne mase, a kada je psihološki dio u pitanju tu se vidi znatan napredak. Početak je bio veoma težak, a sada djevojčica reaguje na pitanja i komunicira pomalo. Sama izražava svoje potrebe, mada govori veoma tiho i samo jednu do dvije riječi odjednom. U sobi sa njom je jedna žena sa svojim sinom, koja je veoma brižna i topla, a i medicinsko osoblje polako joj prilazi, te su je čak uspjeli i malo pomaziti, dati joj peticu rukama i nekoliko igračaka

Po dolasku u kliniku djevojčica nije bila u stanju da se kreće, te su joj zbog toga, postepeno dopunjavali hranu. Nije imala niti malo mišićne mase, ali se polako i ovo sanje popravlja. U početku je jela sasvim male količine hrane, a sve previše je ili povratila ili je dolazilo do proljeva. Jasno je da je prošla veoma traumatično iskustvo, ali se polako privikava na nove uslove oko sebe. I psihički je sve ovo za nju bio veliki šok, te su u početku za nju najteži bili popodnevni i večernji sati kada bi osjetila glad, te bi trebala nečiju pomoć, a sve to je moglo biti i pogubno za nju. To su bili trenuci kada bi djevojčica i zaplakala, otkrio je Čobeljić.

 

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here