U današnjem članku vam pišemo na temu običaja i verovanja koja se vezuju za praznik Svetog Trifuna, zaštitnika vinara i vinogradara.
- Iako je ovaj praznik duboko ukorenjen u tradiciji, u njemu su prisutna brojna verovanja koja se tiču ne samo poljoprivrede, već i prirodnih ciklusa i životnih ritmova.
Sveti Trifun, koji se slavi 14. februara, ima posebnu ulogu u životu vinogradara. Ovaj dan je poznat po tome što je vreme kada se, prema narodnom običaju, obavezno orezuje loza. “Na Svetog Trifuna orezuj lozu, ona tada donosi veliki plod,” glasi jedno od najpoznatijih verovanja koje se prenosi s kolena na koleno. Tradicija da se upravo na ovaj dan orezivala loza uvek je imala poseban značaj, jer su vinogradari verovali da samo tada posadjena loza ili orezana vinova loza može dati bogat i kvalitetan urod.
- Uz to, postoji i još jedno verovanje vezano za to da Sveti Trifun na svoj praznik pobode u zemlju ugarak. Prema narodnim verovanjima, nakon tog čina, sneg počinje da se topi i to je znak da priroda počinje da se budi, a mnogi smatraju da u tom trenutku zapravo počinje proleće. Ovaj praznik tako simbolizuje i buđenje ljubavi, ne samo u prirodi, već i među ljudima, jer se veruje da on donosi ljubavnu sreću.
Pored toga, postoji i narodno verovanje koje kaže da ukoliko na Trifundan pada kiša, to znači da će roditi šljive. Sneg na ovaj dan najavljuje da će godina biti kišna i rodna, dok vedro vreme znači da će godina biti sušna. Ova verovanja duboko su ukorenjena u narodnoj tradiciji i često se spominju kroz stihove i izreke. Jedna od poznatih narodnih izreka u vezi sa Trifundanom je „Zatrpaj Tripo, zaspi Simo!“, kojom se narugljivo opisuju zimski uslovi, ali s idejom da zima na Trifundan još nije gotova.
- Dodatno, na Trifundan se često povezuje i verovanje da dan nakon ovog praznika, 15. februara, dolazi Sretenje, dan koji se smatra “susretom” zime i proleća. U to vreme, veruje se da mečka izlazi iz svoje pećine kako bi procenila da li će zima još dugo trajati. Ako proceni da će zima potrajati, vraća se u pećinu i nastavlja svoj zimski san. Ovaj dan simbolizuje još jednu granicu između zimskih i prolećnih dana, ujedno i pokazatelj da priroda uvek ima svoje cikluse, neizbežno se menja i prilagođava.
Ovi običaji i verovanja, iako starog datuma, i dalje žive u srcima ljudi, koji na ovaj dan, pored tradicije u vinogradima, i dalje odaju poštovanje svetitelju Trifunu, verujući da će im on pomoći u budućem urodu, a možda čak i u ljubavi.
BONUS TEKST
U današnjem članku vam pišemo na temu života i karijere Prokhora Timofiyovicha Gončarenka, glavnog računovođe koji je svoj posao pretvorio u umjetnost. Iako mnogi smatraju poziciju računovođe dosadnom i bez ikakvog uzbuđenja, Gončarenko je uspio pronaći duboko značenje i integritet u brojevima. Ovaj tekst istražuje njegov život, vrijednosti koje je gajio i kako je kroz jednostavnu, ali nevjerojatno preciznu kontrolu financija postao simbol pouzdanosti u svojoj zajednici.
- Prokhora Timofiyovicha Gončarenka, čovjeka koji je proveo 40 godina u jednom kabinetu na trećem katu Dniprovskog strojogradilišta, mnogi su poznavali kao strogog, ali pravednog glavnog računovođu. Iako se moglo činiti da je njegov posao samo papirnati posao bez uzbuđenja, on je u njemu vidio mnogo više. Njegova vještina bila je u tome što je svaka brojka imala svoje mjesto, svaka nesukladnost između prihoda i rashoda odmah je bila primijećena i zabilježena. Svojim kolegama i porodici uvijek je govorio: „Novac ne laže. Ljudi lažu, dokumenti se krivotvore, ali brojevi su uvijek iskreni.”
Ovu filozofiju Prokhora Gončarenka on je prenosio i na svoju obitelj, posebno svojoj unuci Marharyti. Svakog ljeta, kada su sjedili na terasi njegovog seoskog doma u Caryčanci, on joj je objašnjavao finese života i računovodstvene discipline kroz šahovsku ploču. Marharyta, koja je imala samo dvanaest godina, slušala je svog djeda s velikim interesovanjem, postavljajući pitanja koja su tražila ozbiljne odgovore, a ne uobičajene odrasle fraze poput „Kad odrasteš, shvatićeš.“ Gončarenko joj je objašnjavao da je u računovodstvu nemoguće da nešto bude slučajno. Svaka greška, svaki gubitak, bio je rezultat nečega — i samo ako se zna razlog, može se pronaći krivac ili opravdanje.
