Incident koji se dogodio u školi na Vračaru obavio je mrakom cijelu Srbiju ali i region. Umjesto da priznamo naš kolektivni društveni neuspjeh , pribjegavamo okrivljavanju jedni drugih , i tako zanemarujući odgovornost za nesretan ishod. Trinaestogodišnji K.K koji je počinio teški zločin , identificirao se kao psihopata a etiketiran je kao monstrum . Međutim postoji problem nešto više od onoga što se čini na prvi pogled.
Mnogi koji su ga poznavali za dječaka imaju samo riječi hvale. Rekli su da je bio lijepo odgojen i uvijek se rado javljao poznanicima , bio je odličan đak i govorio je više jezika. Pogađao je glumačku i muzičku školu , te se isticao u raznim sportovima. Njegova obitelj odgajila ga je najbolje što je mogla . Neki su negativno reagirali na saznanje , da su mu roditelji doktori u penziji .
Mnogi su mišljenja da bi deca obrazovanih roditelja tebala biti uspješna i uzorna , što dovodi do velikih očekivanja. Neki smatraju da ambiciozni roditelji mogu zanemariti svoju djecu zbog njihovih karijera. Prije nekoliko godina Milica Savić , psiholog , održala je govor na temu ambicija i ovakvih slučajeva, a ona je tada istakla , kada ambicija postane nezdrava , postizanje uspjeha postaje opsesija koja često dovodi do povrijeđivanja drugih.
Milica je naglasila da roditelji vro često daju prioritet važnosti postignuća za svoju djecu , pa potiču i podržavaju aktivnosti koje njihova djeca izaberu i daju im slobodu , to su predani roditelji , dok s druge strane postoje i oni roditelji koji svoju djecu prebaciju s jedne aktivnosti na drugu , ključno je pustiti djecu da istražuju različite aktivnosti i istovremeno preuzeti odgovornost za svoje izbore.
