U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost, ali i važnu zdravstvenu temu povodom smrti hrvatske književnice i kolumnistice Vedrane Rudan, koja je 18. augusta 2026. preminula u 77. godini nakon duge borbe s rakom žučnih kanala. Vijest o njenoj smrti potvrdila je porodica, dok je na njenoj službenoj stranici objavljena poruka da je „otišla na područje bez signala“.
Kako prenose domaći mediji, Rudan je još 2024. godine javno otkrila da boluje od holangiokarcinoma, rijetkog i agresivnog malignog oboljenja koje nastaje u žučnim kanalima. Tokom liječenja o bolesti je govorila bez mnogo uljepšavanja, otvoreno opisujući strah, bolove, terapije i svakodnevicu pacijenta koji prolazi kroz ozbiljnu onkološku bolest. Upravo zbog te iskrenosti njeni tekstovi o bolesti privlačili su veliku pažnju javnosti i ljudi koji su prolazili kroz slična iskustva.
Rak žučnih kanala, odnosno holangiokarcinom, nastaje u ćelijama kanala kroz koje žuč putuje iz jetre prema žučnoj kesi i tankom crijevu. Riječ je o rijetkom malignitetu koji se može razviti unutar jetre, u području gdje glavni žučni kanali izlaze iz jetre ili u njihovom donjem dijelu bliže tankom crijevu. Prema pisanju regionalnih izvora i medicinskim podacima, jedan od najvećih problema kod ove bolesti jeste činjenica da u ranoj fazi često nema jasnih simptoma, pa se kod dijela pacijenata otkrije tek kada je već lokalno uznapredovala ili se proširila. Upravo zato simptome nije dobro posmatrati izolovano niti na osnovu njih samostalno zaključivati da osoba ima rak, ali uporne i neobjašnjive promjene zahtijevaju medicinsku procjenu. Dijagnoza se postavlja kombinacijom pregleda, laboratorijskih nalaza, snimanja i, kada je potrebno i moguće, analize tumorskog tkiva.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Ljekari holangiokarcinom dijele prema mjestu na kojem tumor nastaje. Intrahepatični holangiokarcinom razvija se u manjim žučnim kanalima unutar jetre, perihilarni nastaje na području gdje se desni i lijevi jetreni kanal spajaju, dok distalni oblik zahvata žučni kanal bliže tankom crijevu. Domaći portali često sve ove oblike pojednostavljeno nazivaju rakom žučnih kanala, ali mjesto nastanka tumora može značajno uticati na simptome, mogućnosti operacije i dalji plan liječenja. Kod tumora koji blokiraju protok žuči češće se pojavljuje žutica, dok kod nekih tumora unutar jetre bol može biti izraženija prije pojave žutila kože. Zbog toga dva pacijenta sa istom osnovnom dijagnozom ne moraju imati identičnu kliničku sliku niti dobiti isti terapijski pristup.
Među simptomima koji se mogu pojaviti nalaze se žutilo kože i bjeloočnica, svrab, tamniji urin i svjetlija stolica. Mogu se javiti i bol ili nelagoda u gornjem dijelu stomaka, gubitak apetita, nenamjerni gubitak tjelesne težine, umor, povišena temperatura i zimica. Prema medicinskim izvorima, žutica je posebno važan znak kada tumor ometa normalan protok žuči, jer tada bilirubin počinje da se nakuplja u organizmu. Međutim, svi navedeni simptomi mogu biti izazvani i mnogo češćim i manje opasnim stanjima jetre, žučne kese ili probavnog sistema. Zbog toga njihova pojava ne znači automatski karcinom, ali posebno kombinacija žutice, tamnog urina, svijetle stolice i neobjašnjivog mršavljenja zahtijeva pregled ljekara.
Tačan razlog zbog kojeg neko razvije holangiokarcinom često nije moguće utvrditi. Poznato je, međutim, da određena stanja povećavaju rizik, među njima primarni sklerozirajući holangitis, hronične bolesti jetre, ciroza, hepatitis B i C, određene urođene anomalije žučnih kanala i infekcije jetrenim metiljima u područjima gdje su ti paraziti češći. Važno je ispraviti jednu čestu grešku u tekstovima o ovoj bolesti: ne radi se o „infekcijama jetre izazvanim gripom“, već o infekcijama određenim parazitima, odnosno jetrenim metiljima, koje su povezane s povećanim rizikom u pojedinim dijelovima Azije. Dob je također faktor rizika, jer se bolest češće javlja kod starijih osoba, iako može nastati i ranije.
Vedrana Rudan javno je govorila o svojoj dijagnozi od 2024. godine i kroz tekstove opisivala liječenje i promjene koje joj je bolest donijela. Tokom 2025. i 2026. više puta je govorila i o teškim fazama bolesti, boli, strahu od umiranja i odnosu prema vlastitoj smrtnosti. Domaći izvori navode da je njen način govora o bolesti ostao jednako direktan kao i način na koji je decenijama pisala o društvu, politici, porodici i međuljudskim odnosima. Njena bolest zato nije u javnosti bila predstavljena samo kroz medicinske informacije, nego i kroz lično iskustvo pacijentice koja je odbijala skrivati težinu onoga kroz šta prolazi.
Kada je riječ o liječenju holangiokarcinoma, pristup zavisi od mjesta tumora, njegove proširenosti, općeg zdravstvenog stanja pacijenta i drugih medicinskih faktora. Kod pojedinih pacijenata moguća je operacija, dok se kod drugih koriste hemoterapija, radioterapija, ciljane terapije ili postupci kojima se pokušava omogućiti normalniji protok žuči. Napredak u molekularnoj analizi tumora omogućio je da kod određenih pacijenata ciljane terapije postanu dio liječenja, ali ne postoji jedna terapija koja odgovara svim oblicima holangiokarcinoma. Zbog toga se liječenje planira individualno i vodi ga specijalistički tim.
Posebno je važno izbjeći poruku da postoji jednostavan način da se ova bolest prepozna kod kuće. Ne postoji jedan simptom koji pouzdano razlikuje holangiokarcinom od benignih problema sa žučnim putevima. Ako osoba primijeti novu žuticu, izrazito taman urin, vrlo svijetlu stolicu, neobjašnjiv gubitak kilograma ili dugotrajnu bol u gornjem dijelu stomaka, potrebno je javiti se ljekaru radi procjene, a ne pokušavati samostalno postaviti dijagnozu. Ovakvi simptomi mogu imati različite uzroke, ali žutica kod odrasle osobe zahtijeva medicinsku obradu. Medicinski pregledi i snimanja jedini su način da se utvrdi šta se zaista događa.
Iz neutralne novinarske perspektive, smrt Vedrane Rudan ponovo je u fokus javnosti stavila bolest o kojoj se zbog njene rijetkosti relativno malo govori. Rudan je preminula 18. augusta 2026. nakon borbe s karcinomom koji je javno otkrila dvije godine ranije. Njena otvorenost nije mogla promijeniti težinu dijagnoze, ali je omogućila da se o životu s teškom bolešću govori bez skrivanja i romantiziranja. Istovremeno, medicinski dio ove teme podsjeća da simptomi poput žutice, tamnog urina, svijetle stolice, gubitka težine i upornog svraba zaslužuju ozbiljnu procjenu, iako sami po sebi ne znače rak. U tome i jeste najvažnija poruka – ozbiljne promjene ne treba ignorisati, ali ih isto tako ne treba tumačiti bez stručnog pregleda. Šta biste vi uradili?
