Običaji i tradicija variraju od zemlje do zemlje, pa tako neki običaj može biti ustaljena praksa u jednoj državi, dok je u drugoj tako nešto nezamislivo.
Srbija ima mnoštvo vjerskih običaja i praksi, ali postoje i običaji koji su prisutni u ruralnim krajevima koji se temelje isključivo na praznovjerju i nemaju nikakav vjerski značaj.
U Rasinskom kraju postoji tradicionalna praksa koju neki pojedinci još uvijek poštuju. Ovaj poseban običaj odnosi se na pripremu pokojnika za zagrobni život.
Za razliku od urbanih sredina gdje bolničko osoblje prenosi tijela pokojnika u kapelicu, u selima postoji drugačija praksa. U takvim ruralnim zajednicama odgovornost je ožalošćenih članova obitelji da provedu rituale kupanja, odijevanja i općenito pripreme pokojnika za završne obrede.
Posebno jeziva praksa je praznovjerna predodžba da se pokojnici moraju probosti iglom kako bi se spriječio njihov povratak među žive.
Video ispod sadrži potpunu ispovijest koju možete pogledati u cijelosti:
Kroz svoju dugu i burnu povijest, dugu gotovo tisućljeće, srpska zajednica očuvala je mnoštvo običaja kao svjedočanstvo svoje kulturne baštine, ali i svojih nedaća. Među tim običajima postoji nekoliko intrigantnih primjera koji se strancima mogu činiti neobičnima.
Značenje izraza “puškom na jabuku” nije jasno jer se čini kao idiom ili metafora bez jasnog objašnjenja.
Kako bi pokazao i svoju sposobnost i svoju vrijednost kao branitelja svoje žene i doma, svekar predstavlja izazov svom budućem zetu. Izazov je puškom pogoditi jabuku s najvišeg stabla u dvorištu. Tek po završetku ovog zadatka mladoženja će se smatrati sposobnim voditi svoju nevjestu.
Čin kupnje nevjeste duboko je kontroverzna praksa koja je bila predmet intenzivnih rasprava i ispitivanja. Koncept se vrti oko ideje tretiranja žena kao robe, koja se kupuje i prodaje kao bilo koja druga roba ili usluga. Ova praksa često je povezana s dogovorenim brakovima, gdje obitelji pregovaraju o cijeni za mladenku i mladoženju koji će se spojiti u brak.
Međutim, takva je transakcija etički i moralno problematična jer postavlja pitanja pristanka, autonomije i ljudskog dostojanstva. Imperativ je da društvo radi na uklanjanju takve prakse i poštivanju prava pojedinaca da biraju vlastite partnere bez prisile ili iskorištavanja.
Po dolasku mladoženje u rezidenciju, on pristupa otkupu nevjeste od svoje rodbine, koji se pogađaju i povećavaju cijenu. Koliko se ova tradicija poštovala i štovala, govore pretjerano visoki iznosi novca koji su povremeno iznuđivani. Zanimljivo je napomenuti da je valuta korištena za te transakcije često bila u obliku dukata.
Godine 1846. knez Aleksandar Karađorđević izdao je ukaz u kojem je pisalo: „Ovim se ukida praksa pronalaženja i prinošenja novca i zlata za djevojku, jer je protivna dostojanstvu čovjeka…“ Ovaj običaj je uspješno iskorijenjen, a sada pamti se samo u obliku šale i simboličnog čina “otkupa” nevjeste.
Po dolasku u svoje novo prebivalište nakon vjenčanja, mladenci sudjeluju u tradicionalnom ritualu. Mlada dobiva od svekrve sito u kojem je jabuka i malo žita. Nakon toga, mladoženja baca jabuku preko ramena za sreću, a mlada postavlja sito sa žitaricama (simbol plodnosti) na krov kuće. Ostane li sito na krovu, smatra se da će mlada dugo boraviti u kući.
Čin trganja očeve košulje tijekom rođenja djeteta je dugogodišnja tradicija u određenim kulturama. Smatra se da ova praksa simbolizira očev prijelaz iz neženja u očinstvo, dok također služi kao fizički prikaz radosti i uzbuđenja koje je obitelj doživjela tijekom ove važne prilike.
Tradicije povezane s rođenjem djeteta u srpskoj kulturi ukorijenjene su u slavenskim i poganskim običajima i obično se prenose s generacije na generaciju. Ovi običaji i dalje imaju veliku važnost i poštuju se bez iznimke. Iako su neki običaji tijekom vremena doživjeli promjene, zadržali su svoj izvorni značaj.
Postoji mišljenje da se muškarcu kada postane otac mora razderati košulja, a taj ritual moraju provoditi isključivo muškarci jer se vjeruje da će time razveseliti budućeg oca koji će uskoro doći u njihove redove. Nadalje, vjeruje se da će onaj tko se uhvati za komadić poderane tkanine na kraju imati dijete istog spola kao i otac čija je košulja poderana.
