Čitav region ostao je u šoku zbog iznenadnog nestanka dvogodišnje Danke Ilić, što je izazvalo očajničku potragu koja je trajala danima dok su svi gajili nadu da će biti pronađena živa. Ovaj tragični događaj označio je prvu implementaciju alarma Nađi me u Srbiji, dajući jezivu prizvuk zaključku priče. Iako su njezine ubojice uhićene, tvrdoglavo prešućuju bilo kakve informacije o tome gdje se nalazi njezino beživotno tijelo.
Nemilosrdna potjera za Dankom Ilić (2) se nastavlja, a vlasti ulažu neumorne napore da otkriju gdje se ona nalazi. Tragično, istraga je otkrila jezivu istinu da je ova mlada djevojka svoju preranu smrt dočekala u gnusnom činu ubojstva, službeno potvrđenom 4. travnja. Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50) optuženi su za sukob s djetetom koje je nekim čudom preživio udar. No, Dragijević je nakon nesreće priznao da ju je zadavio. Nakon toga su sakrili tijelo koje do danas nije otkriveno.
U slučaju nestalog djeteta Danke, nadležna tijela provela su istragu koju karakterizira visoki stupanj tajnosti i ograničeno objavljivanje službenih detalja. Ta netransparentnost poslužila je kao plodno tlo za širenje raznih teorija zavjere i širenje neprovjerenih i neslužbenih informacija koje svakodnevno prožimaju javnost. Jedina potvrđena činjenica je nestanak Danke koji se dogodio u utorak oko 13.45 sati u prigradskom naselju Banjsko polje, kod Bora.
Prema riječima djevojčicine majke, Danka je nestala iz dvorišta njihovog stana dok je čuvala drugo dijete. I pored opsežne potrage koja je trajala 48 sati na području Bora, u kojoj su učestvovali Žandarmerija, GSS, dronovi i termovizijske kamere, nije bilo pomaka u pronalaženju devojčice.
U Banjskom polju 26. ožujka dogodio se potresan incident koji je doveo do prerane smrti dvogodišnje djevojčice Danke Ilić. Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50), zaposlenici JKP “Vodovod” iz Bora, prvoosumnjičeni su za ovaj nezapamćen i stravičan događaj koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji Srbije.
- Bitno je ponoviti da je Dragijević priznao Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru, preuzimajući punu odgovornost za tragičnu smrt djeteta. Priznao je da je prvobitno tijelo bacio na odlagalište, ali ga je kasnije premjestio na nepoznato mjesto. Srđan je, nakon pažljivog razmatranja, odlučio ne svjedočiti u svoju obranu te je nakon toga opozvao ovlasti svog odvjetnika, te je umjesto toga odlučio da ga zastupa pravni stručnjak kojeg mu je dodijelio sud.
Iz moje perspektive, smatram da su te osobe imale izravnu fizičku interakciju s ostacima preminule djevojke. Vjerojatno je da su ili raskomadali tijelo ili ga izložili ekstremnoj toplini, što je rezultiralo raspršivanjem fragmenata na značajnu udaljenost, vjerojatno u rasponu od 50 do 60 kilometara. Ipak, ključno je priznati da su u velikoj zabludi ako pretpostave da će nedostatak tijela rezultirati smanjenom kaznom.
Prisutnost djetetove DNK u vozilu osumnjičenika daje dovoljnu osnovu da mu se izrekne doživotna zatvorska kazna. Časlav Ristić, bivši vještak forenzičar, tvrdi da će se vlasti suočiti s velikim izazovima kada pokušaju locirati tijelo preminule osobe, prvenstveno zbog dugog vremena koje je proteklo.
Prema njegovom mišljenju, isključivi način da se otkrije tijelo mlade djevojke Danke Ilić leži u buđenju savjesti i kolaboraciji zatvorenika.
Na temelju mog opsežnog angažmana u ovom konkretnom poduhvatu, susreo sam se sa slučajevima u kojima su pojedinci, nakon dužeg perioda pritvora, stekli svijest o svojim postupcima i pokazali želju da se uključe u dijalog s tužiteljem. U tim situacijama oni rado otkrivaju točno mjesto pokojnika. Nije neobično da se osumnjičenici bore s osjećajima žaljenja.
Ipak, jasno se sjećam slučajeva u kojima su osumnjičenici četiri desetljeća šutjeli o lokaciji tijela, noseći teret te tajne sve do svoje konačne smrti, kako je pojasnio Ristić.
Ostaje neizvjesna umiješanost Radoslava, oca Dejana Dragijevića, u uklanjanje tijela. Tijekom cijelog sudskog postupka koristio se pravom na šutnju kao strategijom obrane. Uz to, Dejanov brat, koji je uhapšen zbog pomaganja u počinjenju zločina, nažalost je preminuo u pritvoru u Boru.
Vredni pripadnici MUP-a su od 26. marta neumorno pretresali svaki kutak Banjskog Polja i okolnih sela u okolini Bora. Policija je provela temeljitu istragu, a nijedno područje u Zlotu nije ostalo nepregledano. Unatoč njihovom opsežnom i iscrpnom trudu, mjesto gdje se nalazi mlada Danka Ilić ostalo je nedokučivo i nepoznato.
Ivana i Miloš, ponosni roditelji dvogodišnje Danke Ilić, juče su zajedno sa sinčićem Lazarom prošetali Borom. Kako prenosi Republika.rs, obitelj Ilić je oko 18:30 krenula iz kuće Miloševih roditelja, a Miloš je za tu priliku obukao sofisticirano crno odijelo.
Miloševi ostarjeli baba i djed opraštaju se od njegovih roditelja stojeći ispred zgrade, ruku podignutih u znak mahanja. Ispunjen oduševljenjem, dječak je uzvratio mahanje, a osmijeh mu je zračio dok su šetali užurbanom ulicom u središtu grada, a na licima im nije bilo ikakvih naznaka radosti.
- Šetajući ulicom, susreli su ih s toplim pozdravima raznih pojedinaca, što je izazvalo kratke razgovore. Može se zaključiti da su te osobe ili poznati poznanici ili stanovnici dobro upoznati s ovom četvrti. Kad su stigli do kraja ulice, nonšalantno su zakoračili u robnu kuću, ležerno pregledavajući široku lepezu dostupne robe.
Nakon opsežnog razdoblja istraživanja trgovine igračkama, naposljetku su otišli sa svojim oduševljenim sinom, nakon što su kupili novu igračku koja ga je ispunila neizmjernom srećom.
