Veliki broj ljudi bar jednom u životu zapitao se da li ima života poslije smrti i da li su ljudi koji odlaze s ovog svijeta uopšte svjesni šta se dešava.
Ovo je studija neuroznanstvenika sa Sveučilišta British Columbia koji su mjerili električnu aktivnost u mozgu pacijenata u hospiciju dok su bili budni i u trenutku smrti.
dr.sc. Američka istraživačica mozga Jill Bolte Taylor u svojoj knjizi My Journey into Insight opisuje vlastito iskustvo hodanja po rubu života i trenutka smrti.
Doživjela je težak moždani udar, iskustvo koje joj je potpuno promijenilo prioritete u životu. Kad je umrla, rekla je, osjetila je strahopoštovanje pomiješano s osjećajem blažene euforije.
“Moja desna strana mozga bila je pri svijesti i izvan nje. Kad sam stigla u bolnicu, imala sam krvarenje u lijevoj hemisferi veličine šake. Ujutro sam pala u blaženu euforiju, svijest o desnu stranu mozga.
Onda ću se vratiti i razraditi detalje kako da si pomognem”, rekla je i dodala da je dok se borila za život izmjenjivala nesvjesna i svjesna stanja, tijekom kojih je bila svjesna što se događalo njoj samoj i oko nje. Ona, ali ni ona nije osjećala strah.
“Moždani udar me promijenio sto posto. Prekinuo me da vjerujem da sam ja centar svijeta i da smo važni samo ja i moji ljudi. Cijeli ciklus, taj osjećaj mene kao pojedinca je nestao, nisam se više fokusirala na sebe. U situaciji sam shvatila da sam dio ljudske rase.
Postala sam otvorenija, tolerantnija i fleksibilnija prema mogućnostima od onoga što sam željela, a to su bili koraci koje bih trebala poduzeti da dobijem ono što sam željela. Više ne gledam svijet i moj odnos prema njemu na linearan način. Otvorenija sam prema mogućnostima onoga što bi se moglo dogoditi i što je najbolje za mene”, rekla je.
Kazala je i kako je na samrtnoj postelji shvatila što je u životu uistinu važno pa su joj prioriteti danas potpuno drugačiji nego prije moždanog udara.
“Naše pravo ja dio je nas i čvrsto vjerujem da se pojavljuje u posljednjih pet minuta života. Kad umiremo, lijeva strana mozga počinje se rasipati i okrećemo se od svih nakupina i vanjskog svijeta jer više nema vrijednost. Postoji vrijednost u tome tko smo kao ljudska bića i sve što činimo u životu da pomognemo drugima. Svi se suočavamo s tim i mislim da je Sudnji dan, ali ne mislim da je to presuda nečemu vanjskom od nas, ovo je presuda nama samima,” nastavila je.
“Čuli smo da liječnici često vide pozitivne reakcije pacijenata ako njihovi voljeni razgovaraju s njima u njihovim posljednjim trenucima. Dok je moja majka ležala na samrti, moja sestra i ja sjedile smo s njom, držale je za ruke i šaputale tješeći je sve dok bolnički stroj nije pokazao ravna linija.
Intuitivno mislimo da nas možda naše majke mogu čuti. Nitko ne zna točno što se događa nakon što umremo, ali neka istraživanja neuroznanstvenika sugeriraju da je naša intuicija možda točna”, rekao je dr. Brian E. Robinson, američki autor, psihoterapeut i profesor na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlotteu.
“U zadnjim satima prije očekivane prirodne smrti, mnogi ljudi ulaze u razdoblje nereagiranja u kojem više ne reagiraju na svoje vanjsko okruženje. Anegdotska izvješća o iskustvima bliskim smrti često uključuju umiruću osobu koja čuje neobične glasove ili priče o tome da je proglašena mrtvom.
U revolucionarnoj studiji objavljenoj u lipnju 2020. u Scientific Reports, neuroznanstvenici su pronašli prve empirijske dokaze da neki ljudi doživljavaju poricanje u satima prije smrti. Pozornica može čuti što se događa oko vas”, objašnjava.
To je studija neuroznanstvenika sa Sveučilišta British Columbia, koji su koristili indeks elektroencefalograma za mjerenje električne aktivnosti mozga kod pacijenata u bolnici u St. Louisu. John dok su još bili pri svijesti, ali nisu reagirali.
Također su koristili mlade, zdrave sudionike kao kontrolnu skupinu u svojoj studiji. Pratili su reakciju mozga na tonove i otkrili da je slušni sustav neizlječivo bolesnih pacijenata reagirao slično onima mladih, zdravih subjekata samo nekoliko sati prije smrti.
Zaključili su da umirući mozak reagira na zvučne podražaje čak iu besvjesnom stanju te da je sluh zadnje osjetilo koje ulazi u proces umiranja. Mnogi ljudi koji su doživjeli iskustvo bliske smrti to opisuju kao osjećaj strahopoštovanja ili blaženstva i nevoljkost da se vrate svojim tijelima.
