U današnjem člaku ćemo pisati o ljubavi. Mnogi ljudi vjeruju kako je ljubav najvažnija stvar u životu svake osobe . Mnogo puta smo se uvjerili , da ljubav ne prolazi , čak i kada prođu godine , ako je prava ona ostaje , bez obzira na sve , ko je kakav , te kakve je vjere. Jedna takva priča je i priča o Sofiji , koja je rođena 1953.godine u Vojvodini. Naime , ona je jednom prilikom upoznala muškarca u kojeg se odmah zaljubila , to je bila ljubav na prvi pogled kako kaže.
Njegovo ime je Mustafa , i Sofija ga je upoznala kada je bila u Tuzli. Mustafa je bio druge vjere , i dolazio je iz druge zemlje , ali to nije spriječilo Sofiju da se u njega zaljubi. Sofija e došla u Tuzlu da posjeti priatelje , ali je tu upoznala ljubav svog života . Osjećaj je bio obostran od samog početka. Mustafa je u Tuzlu došao zbog posla , i to je bila sudbna da se ovo dvoje mladih ljudi sretnu i zaljube.
Sofijini roditelji nisu bili zadovoljno Sofijinim izborom , jer je Mustafa bio islamske vjeroispovjesti. Međutim , Sofija i Mustafa su bili uvjereni da je njihova ljubav prava , pa ih nije zanimalo mišljenje ljudi , pa čak ni njihovih najbližh. Njihove porodice su uvidjele da se radi o pravoj ljubavi koja je jaka , te su se pomirili s tim, i prihvatili su njihovu vezu. Sofija i Mustafa su imali mnogo toga zajedničkog . Uprkos činjenici da su njihovi susjedi često bili neprijateljski jedni prema drugima , njih dvoje su uspjeli ostati bliski. Odlučili su da se vjenčaju , dobili su djecu , kupili sebi prvi automobil i nastavili putovati sa svojom djecom.
