Samo nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice, Lily je sa slomljenom nogom u gipsu i povrijeđenim lijevim zglobom saznala da je njen suprug Arthur na proslavu 40. rođendana pozvao oko stotinu ljudi. Iako je ljekar pred njim jasno rekao da mora mirovati najmanje mjesec dana, Arthur je očekivao da upravo ona pripremi salate, meso, topla jela, deserte i piće za sve goste. Tek kada je njegova majka Susan ušla u kuhinju i vidjela snahu iscrpljenu uz šporet, postavila je pitanje koje je otvorilo novu sumnju: gdje je nestao novac koji je trebao biti namijenjen cateringu?

Tri sedmice ranije Lily je pala niz stepenice i završila u bolnici. Kada se osvijestila, desna noga bila joj je u gipsu, a lijevi zglob čvrsto imobiliziran. Ljekar joj je objasnio da su povrede ozbiljne i da narednih nekoliko sedmica mora izbjegavati gotovo svaki veći fizički napor.
Arthur je sjedio pored nje dok je slušao upute. Čuo je da ne smije podizati teške predmete, da treba što manje hodati i da joj je potreban najmanje mjesec dana odmora. Upravo zato Lily nije ni pomislila da bi je samo nekoliko dana poslije mogao staviti pred zadatak koji bi i potpuno zdravoj osobi bio iscrpljujući.
Kako se približavao njegov 40. rođendan, pretpostavljala je da će proslava ove godine biti skromnija. Mislila je da će pozvati samo najbliže, naručiti hranu i tortu te obilježiti datum bez komplikacija. Arthur je, međutim, već imao sasvim drugačiji plan.
Pozvao je oko stotinu ljudi i očekivao da sve pripremi sama
Jedne večeri došao je do Lily i s oduševljenjem joj saopćio da je već pozvao oko stotinu gostiju na veliku zabavu uz bazen. Zatim je počeo nabrajati šta bi sve trebalo pripremiti: više vrsta salata, topla jela, meso, predjela, deserti i kokteli.
Lily ga je u prvi mah gledala uvjerena da se šali. Pogledala je vlastitu nogu u gipsu, zatim ruku u zavojima i pitala ga govori li ozbiljno.
„Ne umireš. Možeš sjediti na stolcu dok kuhaš. Još uvijek imaš jednu zdravu ruku, zar ne?“
— Arthur
Njegov odgovor pogodio ju je više od samog zahtjeva. Lily u tom trenutku nije mogla normalno ni do kupatila bez bola, a suprug joj je objašnjavao kako bi jednu funkcionalnu ruku trebala smatrati dovoljnim razlogom da satima radi u kuhinji.
Ipak, nije pokušavala pokvariti rođendan. Predložila je catering ili jednostavniju opciju u kojoj bi dio gostiju donio hranu. Na taj način slavlje bi se moglo održati bez ugrožavanja njenog oporavka.
Arthur je odbio oba prijedloga. Tvrdio je da je catering preskup, a ideju da gosti donose hranu smatrao je neprikladnom. Prema njegovom mišljenju, izgledalo bi loše kada bi ljudi saznali da njegova supruga nije sama pripremila sve za njegov rođendan.
VAŽAN TRENUTAK: Lily nije odbijala proslavu, nego je pokušavala zaštititi vlastito zdravlje
Problem nije bio u tome što nije željela učestvovati u suprugovom rođendanu. Bila je svježe povrijeđena, imala je dvije ozbiljne ozljede i ljekar joj je propisao mirovanje. Arthur je sve to znao, ali je ipak insistirao da sama pripremi hranu za približno stotinu ljudi.
Ustala je u četiri ujutro i počela kuhati jednom rukom
Na dan proslave Lily se probudila u četiri sata ujutro. U kuhinji je namjestila dva stolca: na jednom je sjedila, a na drugi je podigla ozlijeđenu nogu kako bi barem djelimično smanjila pritisak.
Jednom zdravom rukom počela je rezati povrće, pripremati umake i slagati jela. Teže posude nije mogla normalno podizati, pa ih je gurala po radnoj ploči kako bi ih pomjerila s jednog mjesta na drugo.

Čak su i najjednostavniji pokreti postajali iscrpljujući. Povrijeđeni zglob počeo ju je boljeti sve do ramena, dok je noga u gipsu pekla od dugotrajnog položaja. Nekoliko puta skoro je izgubila ravnotežu.
Arthur je za to vrijeme spavao.
Lily se nadala da će, kada se probudi i vidi je u takvom stanju, barem shvatiti koliko od nje traži. Oko jedanaest sati napokon je ušao u kuhinju, već odjeven za zabavu uz bazen.
Umjesto da pita kako se osjeća, prišao je jednom umaku, probao ga prstom i dao joj još jednu uputu.
„Dodaj još malo soli. I požuri. Gosti stižu za sat vremena.“
— Arthur
Upravo je taj trenutak za Lily bio posebno težak. Pred njim je satima sjedila sa slomljenom nogom i zavijenom rukom, ali njegova prva reakcija bila je komentar o ukusu hrane.
Tada joj je prvi put ozbiljno prošlo kroz glavu koliko malo njeno stanje trenutno znači čovjeku s kojim živi. Nije se osjećala kao supruga kojoj je potrebna pomoć, nego kao osoba čiji je zadatak da ispuni plan koji je on već osmislio.
Svekrva je ušla u kuhinju i odmah primijetila ono što je Arthur ignorisao
Kada su gosti počeli pristizati, Arthur je izašao do bazena i pridružio se slavlju. Muzika je postala glasnija, razgovor gostiju širio se dvorištem, a Lily je ostala sama u kuhinji.
Nastavila je slagati tanjire, završavati hranu i pripremati pića. Pokušavala je kontrolisati bol i umor dok je proslava tek počinjala.
Situacija se promijenila tek kasnije tog poslijepodneva kada je kroz kuhinjska vrata ušla Susan, Arthurova majka. Vozila je oko 80 kilometara kako bi došla na sinov rođendan i očigledno nije očekivala prizor koji ju je dočekao.
Lily je sjedila na stolcu, noga joj je bila u gipsu, zglob zavijen, kosa mokra od znoja, a oko nje su stajale posude i hrana za veliki broj ljudi.
Susan nije samo prošla prema dvorištu. Odmah je stala i pitala šta radi u kuhinji u takvom stanju.
Lily je pokušala ublažiti situaciju i objasnila da ju je Arthur zamolio da sama pripremi sve za proslavu.
Svekrva ju je tada nekoliko sekundi samo gledala.
A zatim je postavila pitanje koje Lily nije očekivala.
Susanino pitanje o cateringu bilo je prvi znak da Arthur i Lily možda nisu imali iste informacije o novcu za proslavu. Lily je vjerovala da je catering odbijen zato što je preskup, dok je njegova majka reagovala kao da zna da je ta mogućnost već trebala biti osigurana.
— trenutak u kojem se pojavila nova sumnja
Jedno pitanje pokazalo je da Arthur možda nije govorio cijelu istinu
Do Susaninog dolaska Lily je cijelu situaciju doživljavala kao dokaz suprugove sebičnosti i potpune nezainteresovanosti za njeno zdravstveno stanje. Vjerovala je da je odbio catering samo zato što ne želi platiti njegovu cijenu.
Reakcija njegove majke otvorila je sasvim drugo pitanje. Zašto bi Susan očekivala da je catering već organizovan ako joj sin tvrdi da je takva usluga preskupa?
U tom trenutku Lily još nije znala odgovor. Nije znala je li Susan ranije ponudila novac, je li postojao dogovor o finansiranju proslave ili je Arthur neku drugu informaciju namjerno prešutio.
Ono što je bilo jasno jeste da se izraz na Susaninom licu promijenio čim je shvatila da je upravo Lily, sa slomljenom nogom i povrijeđenom rukom, pripremila cijeli stol za stotinu ljudi.
Za Susan više nije bilo moguće ignorisati ono što vidi. Dok se njen sin zabavljao uz bazen, snaha kojoj je ljekar propisao mirovanje radila je u kuhinji od četiri sata ujutro.
Lily se do tada pokušavala prilagoditi situaciji, čak i kada joj je tijelo jasno pokazivalo da ne može. Pokušavala je spasiti rođendan, izbjegavati konflikt i pronaći praktična rješenja. Arthur je sve to odbacivao.
Meni je upravo zato Susanin ulazak najvažniji preokret u ovom dijelu priče. Lily više nije bila jedina osoba koja vidi koliko je situacija apsurdna. Prvi put je neko iz Arthurove vlastite porodice svojim očima vidio šta on od nje očekuje.
Do tog trenutka Arthur je vjerovatno računao da će proslava proći bez većeg sukoba. Gosti bi jeli, slavljenik bi se zabavljao, a Lily bi nekako završila posao koji joj je dodijelio.
Ali Susanino pitanje o cateringu pokazalo je da problem možda ide dalje od bezobzirnosti. Ako je postojao novac namijenjen organizaciji hrane, onda je Lily satima ugrožavala vlastiti oporavak zbog odluke za koju nije ni znala cijelu pozadinu.

U dostavljenom dijelu priče upravo se tu pojavljuje nova misterija. Nije još navedeno šta je Susan znala o cateringu, je li za njega već bio izdvojen novac niti kako je Arthur reagovao kada ga je majka suočila s prizorom iz kuhinje.
Zato se nastavak ne može pouzdano izmišljati. Ono što je sigurno jeste da Lily više nije bila sama u uvjerenju da nešto ozbiljno nije u redu.
Sa slomljenom nogom, zavijenim zglobom i satima provedenim nad hranom za stotinu ljudi, dočekala je osobu koja je napokon postavila jednostavno pitanje koje je Arthur cijeli dan izbjegavao: zašto ona uopće radi sve ovo?
A odgovor koji je tek trebao uslijediti mogao je pokazati da nije riječ samo o neosjetljivom suprugu, nego i o nečemu što joj je namjerno prešutio.






