Oglasi - Advertisement

U današnjem članku vam donosimo zanimljivu priču o stogodišnjem doktoru Mihailu, koji svoju dugovječnost povezuje s načinom ishrane i odlukama koje je počeo donositi još u četrdesetim godinama života. Prema njegovim riječima, dvije namirnice posebno je nastojao izbjegavati jer je smatrao da dugoročno mogu nepovoljno djelovati na zdravlje.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Riječ je o prerađenom mesu i velikim količinama rafinisanog šećera, sastojcima koji su veoma zastupljeni u savremenoj ishrani. Iako nijedna pojedinačna namirnica ne određuje hoće li neko oboljeti od raka, naučna istraživanja potvrđuju da određene prehrambene navike mogu povećati zdravstvene rizike. U nastavku donosimo šta je doktor izdvojio iz svog jelovnika i koje namirnice radije bira.

Mnogi ljudi vjeruju da je za dug i zdrav život potrebno pronaći posebnu dijetu, skupocjene dodatke prehrani ili neobičan način pripreme hrane.

Međutim, priča o doktoru Mihailu govori o znatno jednostavnijem pristupu.

Prema tekstu koji je objavio Espreso, ovaj stogodišnjak još je u srednjim godinama odlučio ozbiljnije razmišljati o namirnicama koje svakodnevno unosi u organizam.

Njegova filozofija zasniva se na uvjerenju da se zdravlje ne gradi jednom velikom odlukom, već nizom svakodnevnih navika.

Ipak, važno je razlikovati njegovo lično iskustvo od naučnih dokaza. Nije moguće zaključiti da je doživio stotu godinu upravo zato što je izbjegavao dvije namirnice.

Na dugovječnost mogu utjecati brojni faktori, uključujući genetiku, fizičku aktivnost, uslove života, zdravstvenu zaštitu i ukupnu ishranu.

Prerađeno meso kao prva namirnica koju izbjegava

Na prvom mjestu Mihailove liste nalaze se kobasice, viršle, salame, industrijski proizvedena slanina i slični mesni proizvodi.

Takve namirnice često su dio svakodnevnog jelovnika jer su praktične, lako dostupne i ne zahtijevaju mnogo vremena za pripremu.

Međutim, problem može predstavljati njihova česta i dugotrajna konzumacija.

Prerađeno meso obuhvata proizvode koji su radi očuvanja ili poboljšanja okusa podvrgnuti postupcima poput soljenja, dimljenja, fermentacije ili drugim načinima prerade.

Svjetska zdravstvena organizacija, odnosno njena Međunarodna agencija za istraživanje raka, 2015. godine svrstala je prerađeno meso u prvu grupu kancerogenih faktora.

To znači da postoje uvjerljivi naučni dokazi da konzumacija prerađenog mesa može uzrokovati rak debelog crijeva i rektuma.

iarc.who.int

Važno je razumjeti da ova klasifikacija ne znači da su kobasice i cigarete jednako opasne. Iako su obje izloženosti svrstane u istu kategoriju prema jačini dokaza o kancerogenosti, njihov stvarni stepen rizika značajno se razlikuje.

Prema procjeni zasnovanoj na više istraživanja, svakodnevna konzumacija 50 grama prerađenog mesa povezana je s približno 18 posto većim relativnim rizikom od raka debelog crijeva i rektuma.

who.int

To ne znači da će osoba koja povremeno pojede sendvič sa salamom automatski razviti ozbiljnu bolest.

Rizik se posmatra u kontekstu dugoročnih prehrambenih navika, količine konzumirane hrane i drugih zdravstvenih faktora.

Doktor Mihailo, prema objavljenoj priči, nije potpuno izbacio meso iz ishrane.

Umjesto industrijski prerađenih proizvoda, prednost daje jednostavnije pripremljenim jelima.

Posebno voli piletinu pečenu u rerni, uz dodatak začinskog bilja.

Takav način pripreme omogućava mu da zadrži meso na jelovniku bez čestog oslanjanja na kobasice i druge prerađevine.

Druga velika promjena odnosi se na šećer

Osim prerađenog mesa, doktor Mihailo nastoji izbjegavati velike količine bijelog šećera.

Posebnu pažnju obraća na zaslađene napitke, industrijske slatkiše i prehrambene proizvode u kojima se nalazi dodani šećer.

Mnogi ljudi ne razmišljaju o količini šećera koju tokom dana unesu jer ga ne konzumiraju isključivo kroz kolače i čokoladu.

Značajne količine mogu se nalaziti i u gaziranim pićima, zaslađenim jogurtima, gotovim desertima i drugim proizvodima.

Upravo zbog toga ukupni dnevni unos može biti veći nego što očekujemo.

Međutim, važno je razjasniti jednu čestu zabludu.

Šećer nije otrov koji direktno izaziva rak, niti postoji dokaz da se izbacivanjem bijelog šećera može spriječiti svaka maligna bolest.

Pretjerana konzumacija dodanog šećera može doprinijeti povećanju tjelesne težine, a dugoročno i razvoju zdravstvenih problema povezanih s gojaznošću.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da slobodni šećeri čine manje od deset posto ukupnog dnevnog energetskog unosa, dok dodatno smanjenje ispod pet posto može donijeti određene zdravstvene koristi.

who.int

Pod slobodnim šećerima podrazumijevaju se šećeri dodani hrani i pićima, ali i oni koji se prirodno nalaze u medu, sirupima i voćnim sokovima.

Zato ni med nije namirnica koju možemo konzumirati u neograničenim količinama samo zato što je prirodnog porijekla.

Šta se nalazi na jelovniku stogodišnjaka?

Prema objavljenom tekstu, doktor Mihailo radije bira jednostavne obroke zasnovane na raznovrsnim namirnicama.

Na njegovom jelovniku često se nalaze riba, jaja, pasulj, sočivo, povrće pripremljeno na pari i domaće supe.

Takva ishrana može osigurati različite hranjive materije, uključujući proteine, vlakna, vitamine i minerale.

Mahunarke, poput pasulja i sočiva, posebno su zanimljive jer predstavljaju dobar biljni izvor proteina i vlakana.

Riba može doprinijeti unosu korisnih masnih kiselina, dok povrće osigurava širok raspon mikronutrijenata.

Doktor prednost daje jednostavnoj pripremi hrane i nastoji izbjeći pretjeranu upotrebu industrijskih dodataka.

Kada poželi nešto slatko, često bira voće.

Povremeno koristi i manje količine meda ili namaz od hurmi.

Ipak, i takve namirnice sadrže šećere, pa je umjerenost važna bez obzira na njihov prirodni sastav.

Ključ zdravije ishrane nije u tome da se hrana dijeli isključivo na potpuno dobre i potpuno loše namirnice. Mnogo je važnije posmatrati cjelokupan jelovnik, učestalost konzumacije i veličinu porcija.

Osoba koja povremeno pojede slatkiš ne mora zbog toga imati nezdrav način života, baš kao što ni jedna porcija povrća ne može nadoknaditi dugogodišnje nepovoljne navike.

Zašto je važan način pripreme hrane?

Mihailo, prema objavljenom tekstu, prednost daje pečenju u rerni, kuhanju i pripremi povrća na pari.

Takvi postupci omogućavaju pripremu ukusnih obroka bez potrebe za pretjeranim dodavanjem masnoća.

S druge strane, često pečenje mesa na veoma visokim temperaturama može dovesti do stvaranja određenih neželjenih spojeva.

Zato je korisno izbjegavati pretjerano zagorijevanje hrane i voditi računa o načinu pripreme.

Naravno, to ne znači da je svaki obrok pripremljen na roštilju automatski opasan.

Važniji su učestalost, vrsta namirnice, temperatura i cjelokupne prehrambene navike.

Posebnu korist može donijeti i češće uključivanje biljnih namirnica u jelovnik.

Povrće, voće, integralne žitarice i mahunarke mogu predstavljati osnovu raznovrsne ishrane.

Može li promjena ishrane zaista produžiti život?

Zdrav način ishrane povezan je s manjim rizikom od brojnih hroničnih bolesti.

Ipak, niko ne može garantovati da će određeni režim ishrane omogućiti nekome da doživi stotu godinu.

Postoje ljudi koji se cijelog života hrane pažljivo, a ipak razviju ozbiljne zdravstvene probleme.

S druge strane, dugovječnost pojedinaca ne predstavlja dokaz da je svaka njihova navika odgovorna za veliki broj proživljenih godina.

Zato priču o doktoru Mihailu treba posmatrati prvenstveno kao primjer ličnog pristupa ishrani.

Njegova odluka da smanji unos prerađenog mesa i dodanog šećera u skladu je s važnim principima savremenih prehrambenih preporuka.

Međutim, tvrdnje da ove dvije namirnice same po sebi predstavljaju direktnu dijagnozu raka ili da njihovo potpuno izbacivanje garantuje zaštitu od malignih bolesti nisu medicinski opravdane.

Pored ishrane, za očuvanje zdravlja važni su redovno kretanje, dovoljno sna, nepušenje, odgovarajuća zdravstvena zaštita i preventivni pregledi.

Najkorisnija poruka ove priče jeste da promjene ne moraju biti nagle niti ekstremne. Ponekad je dovoljno češće pripremati domaće obroke, zamijeniti zaslađene napitke vodom i smanjiti učestalost konzumacije prerađenog mesa.

Takve navike mogu biti korisne u različitim životnim dobima, ali ih uvijek treba prilagoditi individualnom zdravstvenom stanju.

A vi, šta biste lakše izbacili iz svakodnevne ishrane – prerađeno meso ili slatkiše i zaslađene napitke?

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here