Nakon šest mjeseci redovnog boravka u državnom vrtiću “Plavi čuperak” u Banjaluci, četvorogodišnji dječak je izbačen uz obrazloženje da je previše nemiran i da mu je potreban asistent. Ovaj neugodan događaj desio se prošle godine, 13. oktobra, kada su roditelji došli po svog sina kao i svakog dana. Tada su im rekli da dječak može ostati u vrtiću do kraja te sedmice, ali da će mu od narednog ponedjeljka biti zabranjen ulazak ukoliko ne osiguraju asistenta koji će biti uz njega tokom boravka.
Roditelji su se našli u teškoj finansijskoj situaciji i ponudili su da oni sami budu uz svog sina kako bi mu pružili potrebnu pomoć, ali je taj prijedlog odbijen. Tako su bili prisiljeni da ispišu dječaka iz vrtića.
“Pomoćnica direktora vrtića je predložila da oni pronađu asistenta i da će se potruditi da grad finansira troškove, ali od toga nije bilo ništa. Nakon samo dva dana, suprug i ja smo dobili poziv da dođemo u Centar za predškolsko obrazovanje kako bismo potpisali izjavu sa kojom se nismo slagali,” ispričala je Dijana Pavić, majka dječaka.
Prema njenim riječima, roditelji su od početka bili upoznati s time da dječak ide kod logopeda i da ima manjih problema s razumijevanjem, ali bez značajnijih poteškoća. “Rekla sam da ću se javno izviniti ako resorni centar za oštećeni sluh i govor potvrdi da je dijete za kategorizaciju, a ne da procjenu vrše radnice vrtića. Sada ide u privatni vrtić gdje se snalazi odlično, bez ikakvih problema, ali nije bilo lako objasniti mu zašto ga tete u državnom vrtiću ne žele,” kazala je Dijana za portal Crna-Hronika.
Dodatno pogoršanje situacije uslijedilo je kada su dobili opomenu pred tužbu zbog duga od 350 KM za neplaćene mjesece novembar, decembar i januar, iako je dječak već bio ispisan iz vrtića. “Rečeno nam je da nismo formalno prekinuli ugovor, što smo navodno uradili tek nakon tri mjeseca,” objašnjava ogorčena Dijana postupanje uprave Centra za predškolsko obrazovanje.
Od nadležnih u Centru nisu dobili nikakav odgovor vezano za ovu situaciju. Dijana je izrazila svoje razočaranje: “Žao mi je što živim u ovakvoj državi i što moje dijete odrasta ovdje. Ako niste priklonjeni nekome, onda niste ničiji,” zaključila je Pavić.
Ovaj slučaj pokazuje kompleksnost problema s kojima se suočavaju roditelji djece s posebnim potrebama u našem društvu. Nedostatak podrške i razumijevanja od strane institucija dodatno otežava situaciju, dok roditelji često moraju sami snositi teret borbe za prava svoje djece. Dječak je sada srećniji u novom, privatnom vrtiću, ali ostaje gorak ukus zbog načina na koji je tretiran u državnom vrtiću.
