Jusuf Mujić iz Tuzle je svojim djelima revitalizirao povjerenje u čestite i čestite pojedince. Uz suprugu, preuzeo je brigu o troje unučadi. Nakon što je saznao da mu je snaha napustila sina, teško je prihvatio mogućnost da djeca budu smještena u Centar za socijalni rad ili neku drugu udomiteljsku obitelj.
- Sadržaj će se nastaviti nakon oglasa. Potražio je kompetentnu ustanovu, uzeo ih za ruke i odveo do svoje kuće. Pravna borba u ime njegovih potomaka trajala je više od šest mjeseci, a kada je konačno dobio status njihovog skrbnika, Jusuf je doživio neviđenu radost. Međutim, to je bio samo početak sukoba koji traje već šest godina. Težina takvih vijesti je znatna, čak i kada se samo čuju, a kamoli kada se osobno pretrpe. Svaki djed žudi svjedočiti uspjehu svojih unuka.
Jedva sam osjetio prisutnost te borbe. Kada je čežnja duboka, povezana s ljubavlju i iskrenom čežnjom, izazovi se čine nepremostivima. Bilo je slučajeva… trojica su morala biti uklonjena, kako je ispričao djed Jusuf za RTV “Slon. U dobi od 68 godina, on prenosi borbu da adekvatno izrazi duboki ponos koji gaji za njih i hvalevrijedne osobe u koje se razvijaju. Suprotno tome, on priznaje da su bili potrebni znatni napori i predanost kako bi se djeca usmjerila prema pozitivnom smjeru. “Borio sam se da ostanu sa mnom.
- Najmlađe je imalo samo dvije godine; kako bih ih uopće mogao smjestiti u dom pored njihovih živih djedova i baka? Zagrlio sam ih i doveo u svoj dom”, izjavio je Yusuf. Supruga Jusuf je skrbništvo prepustila sinu, koji je otac troje djece: Alena, Anesa i Amela. Zbog nedostatka financijskih sredstava za osiguranje adekvatnih uvjeta za život svojih potomaka, Jusufov sin je zatražio pomoć Centra za socijalni rad za rješavanje njihove situacije.
Određeno je da će mala djeca ostati u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, što je odluka koja je duboko utjecala na Yusufa. Iako je imao samo sedam godina, odlučio je nešto poduzeti. Danas je ispunjen ponosom i toplinom u srcu. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad dodijelio mu je titulu djeda. Yusuf ističe da iako odgovornosti povezane s brigom o djeci mogu biti zahtjevne, neusporediva radost koju pruža svojim unucima čini ovo iskustvo vrijednim truda i on bi ga rado ponovno prihvatio.
- Njegov najmlađi unuk Amel trenutno ide u treći razred osnovne škole, bavi se karateom i želi postati policajac. “Želim da u budućnosti nastavim karijeru policajca, jer je ovo zanimanje opredijeljeno za borbu protiv kriminala i nemam sklonosti ka bavljenju kriminalom”, rekao je Amel Mujić. Dvanaestogodišnji Anes, koji se aktivno bavi karateom, izražava želju da u budućnosti postane trener.
“Ne planiram razmišljati o alternativnoj profesiji; moja jedina ambicija je postati trener”, primijetio je Anes. Također je naveo da se češće upušta u razgovor s ocem nego s majkom, iako su takve interakcije rijetke. “Posjedujem njihove kontakt podatke, povremeno komuniciram s ocem koji mi se ponekad obrati za razgovor. Za razliku od toga, majka mi se rijetko javlja, a ja se javljam tek kad ona ostavi poruku, što se rijetko događa “, primijetio je Anes. Kao najstariji u trojcu, Alen se ističe kao najuspješniji karatist.
- Nakon što je u karijeri sakupio oko 50 medalja, nedavno je došao do još jedne zlatne medalje na turniru održanom u Lukavcu. Prvo priznanje dobio je s deset godina, koje je kasnije posvetio prvenstveno svojim osobnim uspjesima. “Moj je cilj bio postići izvrsnost. Ovaj se pothvat pokazao ključnim ne samo za moju samopercepciju nego i za percepciju koju drugi imaju o meni”, navodi Allen.
On posjeduje duboko razumijevanje situacije koja okružuje uključene roditelje i sada osigurava da nitko od njih troje, uključujući baku i djeda, ne bude povrijeđen, uzimajući u obzir njihovu poodmaklu dob. Izražavaju duboku zahvalnost za sve što je za njih učinjeno. Kao odgovor na ove napore, oni nastoje potaknuti osjećaj ponosa i nastoje biti isticani u svakom pogledu.
- “U početku je imperativ da ne prekinemo njihov radni odnos samo na temelju njihove dobi, jer ja također pomažem u brizi za njihovu mlađu braću i sestre, što je dužnost koja se mora poštovati”, rekao je Allen. Za djeda ispunjenog ponosom, svaka medalja i svaki značajan akademski uspjeh označavaju duboku radost i neizmjerni ponos. “Bojim se da izrazim razmjere svog ponosa. Iskreno se nadam da sam prenio što više znanja,” rekao je Jusuf drhtavim glasom.
