Svi su čuli za praznik Đurđevdan. Zan njega se smatra da je granca između zime i ljeta , a postoje i običaji koji sus e poštovali od davnina , a usko su vezani za ovaj praznik , a u nekim dijelovima zemlje se praktikuju i danas . Naime , to su običaji vezai za zdravlje ukućana , udaju i ženidbu mladih iz kuće , plodnost stoke i dobre usjeve.
Đurđevdan je jedini praznik koji ima jako mnogo narodnih običaja , ali i magijskih radnji , koji su nam ostali još od paganskih predaka , a vezani su za zdravlje , zaštitu i plodnost.Prije nego što je primjeno hršćanstvo postojali su običaji i vjerovanja srpskog naroda vezano za praznik Đurđevdan . Sveti Đorđo je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.
Uveče uoči Đurđevdana , neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti rata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovaj običaj se čini da bi godina i dom bili berićetni , da bude zdravlja , poda i roda u domu , polju , toru i oboru. Smatra se također da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile , zbog čega su seljaci paili velike vatre kako bi zaštitili sebe i selo. MNogi prave krstove od leskovog pruća i stavljaju ih po njivama , baštama i zgradama , da bi sačuvali od grada. Običaji vezani za Đurđevdan se vrše prije izlaska sunca i obično na rijeci. Vjerovalo se ako je na Đurđevdan vedro da će godina biti plodna , a ako na ovaj dan i sutradan bude padala kiša da će ljeto biti sušno. Na Đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrba , kite zdravcem , da budu zdravi kao zdravac , i selenom da im duša miriše kao selen.
