Časna sestra stoji pored autoputa i pokušava stopirati kad priđe Muji i kaže: “Mogu te odvesti, ali prvo se moramo poseksati. Poštovani: – Jeste li u braku? Muyo: – Nisam.
Poštovani:
– Samo naprijed, možeš, ali molim te dođi odostraga jer mi sprijeda visi križ oko vrata. Nakon pola sata vožnje Mujo izvrši zadatak i okrene se gospođi govoreći: Moram vam nešto priznati: oženjen sam i imam troje djece. A cijenjeni će: Moram i tebi nešto priznati. Zovem se Haso i idem na karneval.
BONUS TEKST
U ljupkom selu Džumbusovcu, poznatom po svakodnevnoj dozi humora, boravio je poznati prevarant Rade, od milja zvan Rade-Tarantula. Ovaj je nadimak zaradio zbog svog izuzetnog talenta za izvođenje velikih i zamršenih šala koje su sve zarobile poput mreže. Jednog dana Rade je odlučio izvesti šalu koja će se pamtiti godinama. Dok je sjedio ispred svoje kuće sa svojom vjernom mačkom Cicom, smislio je pametan plan.
- Rade je odlučio organizirati “Veliku džumbusovačku trku kupusa”, ali je odlučio dodati neočekivani obrt. Rade je svim seljanima podijelio pozivnice u kojima je pisalo: “Sudjeluj u Velikoj trci za kupus! Pobjednika čeka zlatni kupus i vječna slava!” Ova objava razveselila je sve, jer su očekivali zabavan događaj koji je pred njima. Na dan utrke ruta je vijugala kroz selo, sadržavala je najneobičnije prepreke koje je Rade mogao zamisliti.
Na startnoj liniji okupili su se natjecatelji, a među njima i Steva-Kojot, poznat kao najbrži čovjek u selu i najžešći Radetov konkurent. Kad je utrka započela, natjecatelji su se kretali preko bala sijena, manevrirali kroz kokošinjce i prelazili most izgrađen od praznih kutija za jaja. Iako je sve ovo bilo zabavno, najupečatljiviji trenutak utrke dogodio se kada su sudionici stigli do velike jame s blatom, gdje su trebali tražiti skriveni ključ koji bi otključao zlatni kupus.
- Dok su svi ostali zaglavljeni u blatu tražeći ključ, Rade je imao spreman posljednji lukav potez. Dok su se ostali borili s blatom, on je diskretno pristupio skrivenom prolazu ispod trkaće staze, probijajući se ravno do cilja. Nosio je ključ koji je prethodno sakrio u čarapu. Dok su svi nastavili tražiti ključ, Rade je ponosno stajao na cilju, visoko podigavši zlatni kupus iznad glave.
Selo je prasnulo u smijeh kad su shvatili da ih je još jednom nadmudrio. Rade, poznat po svojoj velikodušnosti kada je u pitanju humor, odlučio je svima podijeliti zlatni kupus i priredio sjajnu feštu. Dok su se gostili ukusnim kupusom, svi su se smijali i dijelili uspomene na utrku.
Čak je i Steva-Kojot, unatoč tome što je bio sav u blatu, morao priznati da je Radetova fora najbolja do sada. Džumbusovac je ponovo postao središte veselja i zabave, a Rade-Tarantula je još jednom potvrdio svoju reputaciju najvećeg seoskog šaljivdžije. Život u Džumbusovcu nastavio se odvijati u znaku smijeha i kupusa, jer su svi s nestrpljenjem iščekivali Radetovo sljedeće duhovito ostvarenje.
DODATNI NARATIV:
- U selu Žvrkvac, poznatom po kreativnosti svojih stanovnika i sklonosti jedinstvenim oblicima zabave, živio je izumitelj Đorđe Zvonković. Poznat po svom naizgled neograničenom nizu ekscentričnih koncepata, George je stvorio neke od najneobičnijih uređaja, uključujući automatske čistače čarapa i strojeve za prženje jaja koji su izvodili operu. Đorđe je jednog dana donio odluku da za predstojeći Sabor smijeha, najveću manifestaciju u Žvrkovcu, osmisli nešto doista izuzetno.
Ove godine osmislio je nezaboravnu atrakciju – Groceries Dancing Machine. Koncept je bio jednostavan: spojiti zabavu s hranom na posve neočekivan način. Đorđe je nekoliko mjeseci radio u svojoj radionici, iz koje su se kroz prozore vidjeli dim i svjetlucave iskre dok je usavršavao svoj najnoviji izum. Na dan Sabora smijeha glavni trg bio je ispunjen ljudima koji su željno iščekivali Đorđevo predstavljanje.
- Kako je došao trenutak, Đorđe je zakoračio na pozornicu, sa zaštitnim naočalama i širokim smiješkom. Iza njega se nazirao golemi stroj, ukrašen gumbima raznih boja, polugama i cijevima koje su se spajale na velike kotlove. Publika je čekala u iščekivanju, zadržavajući dah. “Dopustite mi da vam predstavim Groceries Dancing Machine!” – oduševljeno je uzviknuo Đorđe. Nakon pritiska na nekoliko tipki i povlačenja ručice, stroj je oživio. Iz kotlića su se širili divni mirisi svježe pečenih kolača, pržene slanine i čokoladnih kolača.
Niotkuda, stroj je počeo puštati glazbu, a hrana se počela kretati! Kolači su se vrtjeli na tanjurima, kobasice su poskakivale u taktu, a krafne su se kotrljale poput kotačića. Mnoštvo je bilo ispunjeno radošću. Dok su djeca jurila za kolačima koji su bježali, odrasli su se njihali s tanjurima hrane u rukama. Nalikovalo je scenariju divljeg crtanog filma. Međutim, Đorđe nije izvršio svoj zadatak.
– Vrijeme je za vrhunac! – uzviknuo je Đorđe dok je pritiskao veliko crveno dugme. Stroj je napravio ogromnu eksploziju šlaga i čokolade koja je obavila sve prisutne. Smijeh je ispunjavao zrak dok su ljudi pokušavali uhvatiti padajuće kapi ovog slatkog užitka. Bio je to doista izvanredan prizor. Unatoč Đorđevom previdu kada je onemogućio automatsko čišćenje stroja, ono se neočekivano aktiviralo.
- Ogromne četke i krpe počele su ispadati, mahnito se vrteći po trgu i čisteći sve što im se našlo na putu, uključujući i prisutne. Smijeh i vriska ispunili su zrak dok su svi pokušavali izbjeći pomahnitalo grmlje koje ih je nemilosrdno progonilo. Do kraja dana svi su se osjećali iscrpljeno i namazani šlagom i čokoladom, a ipak su se smijali do suza.
Unatoč umoru, Đorđe je osjećao radost jer je uspješno napravio nešto zaista nezaboravno. Tako je Sabor smijeha u Žvrkovcu stekao reputaciju, ne samo po kreativnoj zabavi nego i po najvećoj akciji čišćenja sela nakon fešte. Dok su se mještani vraćali svojim kućama, već su nagađali što će Đorđe planirati za sljedeću godinu. Jedno je bilo jasno – uzbuđenja u Žvrkovcu nikad nije nedostajalo.
