Kada nastupi smrt , tijelo potpuno propada , ali nekim organima treba godinama da se potpuno raspadnu. Otprilike 50.godina nakon smrti , tkivo pokojnika polako je nestalo , ostavljajući samo mumificiranu kožu i tetive. Ljudsko tijelo ima više od 200 kostiju , milijarde mikroorganizama i čak 37 milijardi stanica.
Kada osoba umre , između drugog i četvrtog dana nakon smrti , mikrobi su već posvuda . Oni proizvode otrove plinove poput amonijaka i sumporovodika , koji se šire i uzrokuju nadutost tijela i smrad. Tada zbog manjka opskrve kisikom , počinju otkazivati organi kojima je najpotrebniji , a jedan od njih je i mozak . Stanice koje ga čine sastoje se od 70 posto vode , a otpuštaju kisik kada im ponestane kisika i počnu umirati . Zbog toga se voda nalazi na dnu tijela ubrzo nakon smrti , a nekoliko sati nakon smrti počinju procesi u crijevima.
Naime , imunološki sistem više ne može prihvatiti ladne mikrobe koji inače pomažu probaviti hranu koju osoba jede . Počinju u donjem dijelu crijeva , putuju kroz tkiva i za nekoliko sati dolaze do jetre u žučnog mjehra koji sadrže žuto-zelenu žuč , koja razgrađuje masti koje osoba unese dok je živa. Nakon 3-4 mjeseca žuta boja postaje smeđe crna jer krvne žile kolabiraju i željezo u njima počinje oksidirati. S druge strane , ako se tijelo nalazi u uslovima gdje nema puno vlage , može nastupiti mumifikacija , da čovjekovo mrtvo tijeo može se pretvoriti prirodno u mumiju. Kako cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na učima , nosu i kapcima isparava voda to dovodi do njihova isušivanja i poprimanja crne boje. To se zove mumifikacija.
