U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja otkriva misterioznu priču o djevojci čiji je nestanak godinama predstavljao nerješivu zagonetku za njenu porodicu i prijatelje. Mlada softverska inženjerka krenula je na jednodnevni izlet u jedan od najpoznatijih američkih nacionalnih parkova, ne sluteći da se neće vratiti kući.
Rebeka je imala 29 godina i živjela u San Franciscu. Radila je na softveru za mapiranje, a vikende je rado provodila na planinarskim stazama. Njena cimerka Sara Čen poznavala ju je kao odgovornu i organizovanu osobu koja je unaprijed pripremala izlete. Zato je njen iznenadni nestanak izazvao posebnu zabrinutost.
Ujutro 15. marta 2018. Rebeka je krenula prema Yosemiteu, planirajući se vratiti istoga dana. Ponijela je vodu, hranu, pribor prve pomoći i crnu svesku u kojoj je zapisivala zapažanja. Prema navedenoj hronologiji, kamera ju je registrovala u parku u 11:47. Automobil je ostavila na parkingu Curry Village i zaputila se stazom Mist Trail.
Fotografija kao posljednji poznati trag
U 14:47 nastala je posljednja fotografija na njenom telefonu. Snimljena je na mostu blizu vodopada Vernal, u kabanici i naizgled dobrom raspoloženju. Poslije toga niko nije mogao pouzdano rekonstruisati njeno kretanje. Kada se nije pojavila na poslu niti odgovarala na pozive, Sara je kontaktirala nadležne službe.
U potrazi su učestvovali rendžeri, volonteri, helikopteri i psi tragači. Pregledane su staze, obale rijeka, stijene i mogući ulazi u pećine. Poslije tri sedmice aktivna potraga je obustavljena bez rezultata. Rebekina porodica i prijatelji ostali su bez objašnjenja, a slučaj se godinama nije pomjerao s mrtve tačke.
Za Saru je posebno teško bilo to što je Rebeka obećala običan, kratki izlet. Nije najavila promjenu planova niti rekla da namjerava otići u nepoznat dio parka. Posljednja fotografija nije pokazivala ništa neobično, pa je bilo malo tragova za rekonstrukciju događaja. Ni opsežna potraga nije pružila odgovor na pitanje je li djevojka doživjela nesreću, izgubila orijentaciju ili naišla na nekoga.
Preokret je, prema narativu, nastupio u aprilu 2023. Radnici parka ugledali su tanak dim iz dijela šume kojim turisti rijetko prolaze. Rendžerka Džesika Martinez krenula je tamo s Kevinom Santosom i biologinjom Amandom Foster. Nakon približno tri sata hodanja pronašli su ognjište i otiske bosih stopala.
Važan trenutak: pronađena skrivena odaja
Uski otvor među granitnim stijenama vodio je u veći sistem pećina. U jednoj od odaja čuvari su zatekli neuhranjenu ženu koja se predstavila kao Rebeka Tores.
U skloništu su primijetili odvojena mjesta za spavanje i zalihe. Zidove su prekrivale oznake, dok je debela sveska sadržavala mape i zapise povezane s nestancima. Rebeka je govorila da je prije svog izleta već istraživala slične slučajeve i upoređivala posljednje poznate lokacije, vrijeme nestanka i okolnosti koje su joj izgledale povezano.
Tvrdnje o nepoznatim ljudima
Prema njenoj verziji, tokom planinarenja ugledala je grupu koja je neku ženu vodila izvan obilježenih staza. Pokušala ih je pratiti, ali se vrijeme pogoršalo i završila je među pećinskim prolazima. Kasnije je tvrdila da se skrivala jer je vidjela nešto što nije smjela.
U dnevniku je, navodno, izdvojila 37 nestanaka za koje je pretpostavljala da imaju zajednički obrazac. Zapisivala je imena, datume, lokacije i opise predmeta. Među stvarima koje je čuvala spominju se ruksaci, obuća i boce za vodu, a jedan predmet povezivala je s Dženifer Volš, nestalom u junu 2020.
Rebeka je vjerovala da njeni zapisi otkrivaju veze među nestancima, ali prikupljeni detalji nisu potvrdili njenu teoriju o organizovanim otmicama.
— Osvrt na Rebekine tvrdnje
Čuvari su dokumentovali odaje i fotografisali pronađene predmete. Rebeka se isprva protivila odlasku, ali je zatim prihvatila medicinsku pomoć. Prilikom procjene njenog svjedočenja razmatrani su i posljedice dugotrajne izolacije, neuhranjenost te psihološko opterećenje.
Upravo je dnevnik predstavljao najobimniji zapis o onome što je, prema njenim riječima, radila tokom izolacije. Imena i oznake mogli su istražiteljima poslužiti kao smjernice za provjeru, ali sami po sebi nisu bili dokaz zločina. Jednako je važno bilo utvrditi porijeklo pronađenih stvari i jesu li zaista pripadale osobama koje je Rebeka navodila. Priča ne pruža nezavisnu potvrdu svih tih detalja.
Život poslije povratka
Nakon izlaska iz pećine ponovo je kontaktirala Saru. Prema završetku priče, osnovala je neprofitnu organizaciju koja je uz pomoć programiranja povezivala podatke o nestalim osobama u prirodi. Tokom naredne tri godine organizacija je navodno doprinijela pronalasku posmrtnih ostataka dvanaest ljudi.
Ti rezultati nisu dokazali postojanje grupe koju je Rebeka sumnjičila. Nije se vratila prethodnom životu u San Franciscu, nego se nastanila blizu Yosemitea. Dio dnevnika zadržala je za sebe, nastavljajući istraživati slučajeve porodica koje još čekaju odgovore. U razgovoru sa Sarom najvažnijim je smatrala porodice koje su konačno dobile odgovore.
