U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja otkriva kako se obično putovanje avionom u samo nekoliko trenutaka može pretvoriti u dramatičnu borbu za dva života. Mlada trudnica, koja je bila u 34. sedmici trudnoće, vraćala se kući sa suprugom nakon što je njen otac preživio težak srčani udar. Vjerovala je da su najteži dani iza nje i da će se konačno moći posvetiti pripremama za dolazak svoje djevojčice. Međutim, tokom leta počela je osjećati bolove koji su postajali sve snažniji i učestaliji.
Nekoliko dana ranije trudničin otac doživio je srčani udar dok je zalijevao paradajz u dvorištu. Pronašla ga je kćerka Rachel i pozvala hitnu pomoć. Kada su trudnica i njen suprug Daniel stigli u bolnicu, muškarac je bio bez svijesti, a ljekari nisu mogli obećati oporavak.
Srećom, stanje mu se popravilo. Ubrzo se mogao šaliti o bolničkoj kafi i razgovarati s kćerkom o unuci koja uskoro stiže. Ona mu je obećala otkriti djevojčicino ime kada potpuno ozdravi. Otac ju je potom nagovorio da se vrati kući i posveti vlastitoj trudnoći.
Bolovi koje je pripisivala iscrpljenosti
Njen ljekar odobrio je putovanje avionom jer je trudnoća do tada prolazila uredno. Ipak, nakon tri neprospavane noći i dugog boravka u bolnici osjećala je umor i bol u donjim leđima. Daniel je predlagao pomoć na aerodromu, ali ona je željela samostalno hodati.
U avionu su upoznali Teresu, stariju putnicu koja joj je ponudila bombonu od mente i našalila se o umoru koji donosi roditeljstvo. Nedaleko je sjedio nervozan muškarac u tamnoplavom odijelu, zauzet telefonskim razgovorom. Žena pored njega pokušavala ga je umiriti, bez uspjeha.
Prvi sat leta bio je miran. Trudnica je gledala kulinarsku emisiju, jela krekere i razmjenjivala poruke sa sestrom o očevom oporavku. Zatim je osjetila oštar bol. Kontrakcije su se vraćale sve češće, najprije nakon sedam, a zatim pet minuta.
Stjuardesa Olivia primijetila je da nešto nije u redu i upitala je za razmake između bolova. Kada je saznala da je putnica u 34. sedmici, zatražila je pomoć. Javio se Ramon, bolničar koji se vraćao kući, i procijenio da je porođaj vjerovatno počeo.
Majku je preplavio strah jer do očekivanog termina ostaje još šest sedmica. Dječija soba nije bila dovršena, odjeća oprana, a autosjedalica je čekala u kutiji. Ramon ju je smirivao, objašnjavajući da je sada najvažnije voditi brigu o njoj i bebi. Iako je pokušavala razmišljati o dolasku na planirani aerodrom, bolovi su ubrzo pokazali da više nema vremena za čekanje.
Važan trenutak: avion mijenja odredište
Posada je organizovala hitno slijetanje na najbliži odgovarajući aerodrom. Olivia i kolegica pripremile su prostor blizu zadnje kuhinje, dok je Ramon pomagao trudnici i komunicirao s medicinskim timom na zemlji.
Muškarac u odijelu glasno se bunio, tvrdeći da ima važan sastanak. Teresa ga je podsjetila da trudnica ne može odgoditi porođaj, a Daniel je jasno rekao da se njegova supruga upravo porađa. Posada mu je naredila da ostane na mjestu.
Rođenje djevojčice iznad zemlje
Kontrakcije su postale gotovo neprekidne. Daniel joj je držao ruku, Ramon je pratio stanje, a Teresa je ponudila džemper kao podlogu. Na približno 10.700 metara visine rodila se djevojčica. Prvih trenutaka nije plakala, što je roditelje prestravilo, ali zatim se začuo njen glas.
Ramon je upotrijebio medicinski pribor, zbrinuo pupčanu vrpcu i pratio disanje novorođenčeta. Beba je bila sićušna i zahtijevala je hitnu bolničku pomoć. Majka ju je dodirnula po obrazu i nazvala Nora, a Daniel je kroz suze prihvatio ime.
Dok su roditelji strahovali za prijevremeno rođenu Noru, medicinski radnici i posada usmjerili su pažnju na njenu sigurnost.
— Osvrt na porodicu i spasioce
Kapetan je pred slijetanje objavio da neonatološki tim čeka avion i da niko ne smije ustajati prije njegovog ulaska. Također je saopćio da je odbijen zahtjev jednog putnika da izađe prije medicinara. Bio je to muškarac koji je negodovao zbog preusmjeravanja.
Kada je avion dodirnuo pistu, medicinska ekipa ušla je i krenula prema zadnjem dijelu kabine. Jedni su pregledali majku, a drugi pažljivo preuzeli Noru u transportnu kolijevku. Ramon je predao informacije o porođaju i njenom disanju. Isti nezadovoljni putnik ponovo je pokušao požuriti izlazak, tvrdeći da djevojčica plače i da je zato dobro. Ramon mu je objasnio da plač ne isključuje ozbiljne probleme kod nedonoščeta.
Njegov razgovor telefonom otkrio je da žuri na vjenčanje kćerke Emily. Kada je saznala kako se ponašao, ona je odlučila da je do oltara odvede majka Melissa. Muškarac se kasnije izvinio trudnici, priznajući da nije razmišljao o njenoj situaciji.
Nora je provela devet dana na neonatalnoj intenzivnoj njezi i isprva joj je trebala pomoć pri disanju. Kasnije se oporavila i stigla kući. Emily je porodici poslala pismo objašnjavajući da više ne želi opravdavati očevu grubost. Roditelji su Ramonu preko aviokompanije poslali Norinu fotografiju i zahvalnost za pomoć. Njihova zahvalnost posebno je bila upućena i Oliviji.
