U današnjem članku Vam donosimo zanimljive savjete poznatog doktora Saše Plećevića, kojeg javnost bolje poznaje kao doktora Filguda, a koji je na jednostavan način pokazao koliko šećera unosimo samo jednom čašom gaziranog pića. Njegovo objašnjenje izazvalo je pažnju jer je ukazao na svakodnevne navike koje mogu doprinijeti nakupljanju masnih naslaga, povećanju tjelesne težine i drugim zdravstvenim problemima. Osim toga, govorio je o popularnim dijetama, preskakanju obroka i napicima za mršavljenje, otkrivajući zašto smatra da je najvažnija tajna zdravijeg života mnogo jednostavnija nego što mnogi misle.
Poznati doktor Saša Plećević, koji je zahvaljujući svojim javnim nastupima i savjetima o zdravlju stekao prepoznatljivost pod nadimkom doktor Filgud, ponovo je privukao pažnju korisnika društvenih mreža. Ovoga puta odlučio je prikazati koliko šećera može biti skriveno u pićima koja mnogi svakodnevno konzumiraju, često i ne razmišljajući o njihovom sastavu. U kratkom snimku objavljenom na TikToku poslužio se jednostavnim primjerom koji je mnogima pomogao da lakše zamisle stvarnu količinu šećera u gaziranim sokovima. Ispred sebe postavio je dvije čaše napitka, a zatim pored svake rasporedio po šest kockica šećera. Njegova namjera bila je upozoriti da redovna konzumacija zaslađenih napitaka može povećati ukupan kalorijski unos i doprinijeti nakupljanju viška masnog tkiva.
Ponekad najveći problem nije ono što jedemo za glavnim obrokom, nego ono što tokom dana unosimo gotovo nesvjesno.
Doktor je objasnio da gazirani napitak koji je koristio za demonstraciju sadrži približno 12 grama šećera na svakih 100 mililitara. To znači da jedna čaša od 250 mililitara sadrži oko 30 grama šećera, što odgovara približno šest kockica od po pet grama. Kada se ta količina prikaže na stolu, umjesto da ostane samo broj na deklaraciji, postaje mnogo jasnije koliko se šećera može popiti za svega nekoliko trenutaka. Posebno je upozorio na povezanost pretjeranog unosa šećera i povećanja tjelesne težine. U svom slikovitom objašnjenju spomenuo je celulit kod djevojaka i masne naslage oko stomaka kod muškaraca, želeći skrenuti pažnju na posljedice nezdravih prehrambenih navika. Ipak, važno je razumjeti da šećer iz gaziranih napitaka nije jedini uzrok tih promjena. Na nastanak celulita utječu i genetika, hormoni te građa vezivnog tkiva, dok se masnoće oko stomaka nakupljaju pod utjecajem više faktora, uključujući ukupan unos kalorija, fizičku aktivnost i nasljedne predispozicije.
Male svakodnevne navike mogu ostaviti velike posljedice kada se godinama ponavljaju bez razmišljanja.
Plećević pritom nije tvrdio da gazirane sokove treba potpuno izbaciti iz života. Njegova poruka bila je da povremena konzumacija ne mora predstavljati problem, ali da takva pića ne bi trebala postati svakodnevna zamjena za vodu. Upravo se u toj razlici između povremenog uživanja i ustaljene navike krije važan dio njegovog pristupa ishrani. Mnogi ljudi vode računa o količini hrane koju pojedu, ali zaboravljaju da i napici mogu sadržavati značajne količine kalorija. Ako neko tokom dana popije nekoliko čaša zaslađenog soka, ukupan unos šećera može biti znatno veći nego što pretpostavlja. Zato čitanje deklaracija i razumijevanje nutritivnih vrijednosti predstavlja koristan korak prema boljoj kontroli ishrane.
Zdravije odluke često počinju tek onda kada postanemo svjesni onoga što svakodnevno unosimo u organizam.
Ovo nije prvi put da doktor Filgud javno govori o prehrambenim navikama i problemima koje povezuje sa savremenim načinom života. Tokom jednog gostovanja u jutarnjem programu televizije Prva osvrnuo se na nekoliko popularnih metoda mršavljenja koje su posljednjih godina privukle veliku pažnju. Posebno je govorio o dijetama koje obećavaju brze rezultate, dugim periodima bez hrane i strogim ograničenjima određenih grupa namirnica. Njegov stav bio je da ljudi često nepotrebno komplikuju proces mršavljenja, tražeći neobične metode i posebna pravila, dok istovremeno zanemaruju osnovne principe uravnotežene prehrane. Prema njegovom mišljenju, mnogo je važnije voditi računa o ukupnoj količini hrane i redovno se kretati nego slijepo pratiti svaki novi prehrambeni trend.
Kada je riječ o zdravlju, najprivlačnija obećanja nisu uvijek i najpouzdaniji put do rezultata.
Jedna od tema o kojima je govorio bio je povremeni post, odnosno način ishrane koji podrazumijeva smjenjivanje perioda jedenja i dužih intervala bez hrane. Posebno je kritikovao režime u kojima osoba ne jede osamnaest ili dvadeset sati, a zatim sve dnevne obroke pokušava smjestiti u preostala četiri ili šest sati. Smatra da takav pristup mnogima može biti teško održiv, naročito ako tokom dugog perioda gladovanja osjete izrazitu glad, pa kasnije pojedu mnogo više nego što im je potrebno. Objasnio je da sama činjenica da neko dugo nije jeo ne znači automatski da će izgubiti višak kilograma. Ako se u kratkom vremenskom periodu unese više kalorija nego što organizam potroši, tjelesna težina može nastaviti rasti bez obzira na dužinu posta.
Odricanje nema mnogo smisla ako nakon njega izgubimo kontrolu nad vlastitim navikama.
Doktor je podsjetio i na jednostavna pravila kojih su se pridržavale prethodne generacije. Prema njegovom tumačenju, ljudi su nekada dobro znali da smanjenje prevelikih porcija i izbjegavanje nepotrebnog večernjeg prejedanja mogu pomoći u održavanju tjelesne težine. Posebno je isticao važnost redovnog ritma obroka i dovoljno dugog noćnog odmora od hrane. Kao primjer naveo je raspored u kojem između posljednjeg večernjeg i prvog jutarnjeg obroka prođe približno dvanaest sati. Smatra da je za mnoge osobe korisno imati tri do četiri, a najviše pet obroka dnevno, uz odgovarajuće porcije i dovoljno raznovrsnih namirnica. Međutim, ne postoji univerzalan broj obroka koji odgovara svima. Nekim ljudima više odgovaraju tri veća obroka, dok drugi lakše održavaju energiju uz manje i češće obroke.
Najbolji prehrambeni raspored nije onaj koji zvuči najstrožije, nego onaj koji čovjek može održavati bez stalne iscrpljenosti.
Govoreći o dugotrajnom gladovanju, Plećević je upozorio da pojedinci mogu osjetiti izrazitu slabost, nervozu i pojačan apetit. Prema njegovom mišljenju, upravo takva stanja mogu otežati kontrolu količine hrane i dovesti do odustajanja od započetog režima. Spomenuo je i mogućnost prilagođavanja metabolizma tokom dugotrajnog ograničavanja kalorija. Ipak, važno je razlikovati njegova pojednostavljena objašnjenja od naučnih saznanja. Povremeni post nije automatski štetan, a istraživanja pokazuju da nekim odraslim osobama može pomoći u regulaciji tjelesne težine. Njegova djelotvornost uglavnom zavisi od ukupnog energetskog unosa, kvaliteta ishrane i mogućnosti da se takav režim dugoročno održava. Osobe koje imaju dijabetes, uzimaju određene lijekove, trudnice i ljudi s historijom poremećaja ishrane trebaju se posavjetovati sa zdravstvenim stručnjakom prije uvođenja dužih perioda posta.
Tijelo ne treba posmatrati kao protivnika kojeg moramo iscrpljivati da bismo postigli željeni izgled.
Posebnu pažnju tokom gostovanja posvetio je i keto dijeti, koja se zasniva na veoma niskom unosu ugljikohidrata i povećanom udjelu masti u ishrani, uz odgovarajuću količinu proteina. Ovakav način prehrane posljednjih godina postao je popularan među ljudima koji žele brzo smršati. Plećević je izrazio izrazito negativan stav prema toj metodi, upozoravajući na moguće posljedice pretjeranog unosa masnoća i neuravnoteženog izbora namirnica. Smatra da organizmu nije korisno dugoročno uskraćivati čitave grupe hrane bez jasnog zdravstvenog razloga. Posebno je naglasio da se zdrava prehrana treba zasnivati na raznovrsnosti, a ne na pretjerivanju s pojedinim namirnicama samo zato što su trenutno popularne.
Nijedan prehrambeni trend ne može zamijeniti razumijevanje stvarnih potreba vlastitog organizma.
Iako je keto dijetu predstavio kao izrazito nepovoljan izbor, takvu ocjenu potrebno je posmatrati s određenom rezervom. Ketogena prehrana ima medicinski potvrđenu primjenu kod nekih oblika epilepsije, a kod pojedinih odraslih osoba može dovesti do kratkoročnog smanjenja tjelesne težine i poboljšanja određenih metaboličkih pokazatelja. Ipak, ona nije prikladna za svakoga. Nepravilno provođenje može dovesti do nedostatka vlakana, zatvora, promjena nivoa masnoća u krvi i drugih neželjenih posljedica. Također, ketoza koja nastaje tokom prehrane s malo ugljikohidrata nije isto što i dijabetička ketoacidoza, ozbiljno medicinsko stanje koje se najčešće povezuje s nedostatkom inzulina. Zbog toga je važno ne poistovjećivati ova dva procesa niti pretpostavljati da će svaka osoba na keto dijeti razviti takvu komplikaciju.
Mudrost nije u tome da se plašimo svake nove metode, nego da razumijemo njene koristi i ograničenja.
Doktor Filgud govorio je i o šećeru, temi koju posebno često spominje u svojim javnim nastupima. Objasnio je da pretjerana konzumacija dodanog šećera može doprinijeti gojaznosti, a time i povećanju rizika od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti. Istovremeno je istakao da nije neophodno potpuno izbaciti svaku namirnicu koja sadrži šećer. Organizam koristi glukozu kao važan izvor energije, ali je može dobiti i razgradnjom drugih ugljikohidrata, poput onih iz žitarica, voća i povrća. Zbog toga potreba tijela za glukozom ne znači da moramo unositi rafinirani šećer. Mnogo važnije je ograničiti zaslađene napitke, slatkiše i druge izvore velikih količina dodanog šećera, uz istovremeno održavanje raznovrsne prehrane.
Ravnoteža se ne postiže potpunim odricanjem od svega što volimo, nego sposobnošću da prepoznamo granicu.
Još jedna popularna navika našla se na meti njegovih komentara. Riječ je o ispijanju tople vode s limunom odmah nakon buđenja, što se na društvenim mrežama često predstavlja kao jednostavan način ubrzavanja metabolizma, čišćenja organizma ili topljenja masnih naslaga. Plećević smatra da takvom napitku ne treba pripisivati posebna svojstva kada je riječ o mršavljenju. Umjesto toga, preporučio je običnu vodu sobne temperature, ističući da organizmu nije potreban limun kako bi započeo dan. Upozorio je i da kiseli napici nekim osobama, posebno onima s osjetljivim želucem, mogu izazvati neugodne simptome.
Često tražimo čudesno rješenje u jednoj čaši napitka, zaboravljajući da se zdravlje gradi tokom cijelog dana.
Ipak, voda s limunom sama po sebi nije štetna za većinu zdravih ljudi. Ona može biti osvježavajući način unosa tečnosti, a limun doprinosi maloj količini vitamina C. Problem nastaje kada se takvom napitku pripisuju rezultati koji nisu naučno potvrđeni. Ne postoje pouzdani dokazi da topla voda s limunom samostalno sagorijeva masnoće ili značajno ubrzava mršavljenje. Također, limun ne može bitno promijeniti pažljivo regulisanu kiselinsko-baznu ravnotežu krvi. Osobama koje pate od žgaravice ili refluksa kiseli napici mogu pojačati tegobe, dok često izlaganje zuba kiselini može doprinijeti oštećenju zubne cakline. Za većinu ljudi najvažnije je unositi dovoljno vode, bez obzira na to piju li je s limunom ili bez njega.
Najkorisnije navike obično nisu spektakularne, ali upravo njihova jednostavnost omogućava da traju.
Nakon što je objasnio zbog čega ne vjeruje u brojne popularne metode, doktor je otkrio šta smatra najvažnijim pravilom uspješnog mršavljenja. Njegova poruka bila je jasna: umjerenost u jelu i redovna fizička aktivnost predstavljaju temelj dugoročnog održavanja zdrave tjelesne težine. Posebno je upozorio na činjenicu da savremeni ljudi veliki dio dana provode sjedeći. Mnogi rade za računarom, koriste automobil i nakon poslovnih obaveza odmaraju uz televizor ili mobilni telefon. Takav način života može dovesti do znatno manje dnevne potrošnje energije. Kada se tome pridruže obilni obroci, zaslađeni napici i česte grickalice, višak kilograma može se postepeno nakupljati.
Promjena ne mora početi velikim odricanjem, nego jednostavnom odlukom da svakoga dana učinimo nešto dobro za sebe.
Plećević je tokom gostovanja iznio i procjenu da se uz promjene prehrambenih navika i više kretanja može izgubiti nekoliko kilograma tokom jednog mjeseca. Spomenuo je raspon od tri do pet kilograma, predstavljajući ga kao dostižan cilj. Međutim, brzina zdravog mršavljenja razlikuje se od osobe do osobe i zavisi od početne tjelesne težine, zdravstvenog stanja, starosti i drugih faktora. Gubitak pet kilograma za mjesec dana nije nužno prikladan niti realan cilj za svakoga. Uobičajeno se kao postepen i održiv tempo za mnoge odrasle osobe navodi približno pola do jednog kilograma sedmično. Važnije od brzine jeste da se izgubljeni kilogrami ne vraćaju i da se tokom procesa očuvaju zdravlje, snaga i kvalitet života.
Pravi uspjeh nije u tome koliko brzo izgubimo kilograme, nego koliko dugo uspijevamo sačuvati zdravije navike.
Posebno zanimljiv dio doktorovog objašnjenja odnosio se na način jedenja. Upozorio je da mnogi ljudi obroke završavaju prebrzo, gotovo bez svjesnog uživanja u hrani. Kada jedemo užurbano, možemo unijeti više hrane nego što nam je potrebno prije nego što jasno osjetimo sitost. Plećević je podsjetio da organizmu treba određeno vrijeme da se razviju signali koji pomažu mozgu prepoznati da smo dovoljno jeli. Kao praktičan savjet preporučio je sporije žvakanje i mirnije konzumiranje obroka. Umjesto da se hrana proguta za nekoliko minuta, korisno je odvojiti vrijeme za jelo, obratiti pažnju na okus i prestati kada osjetimo ugodnu sitost.
Ponekad je potrebno samo usporiti da bismo bolje razumjeli šta nam vlastito tijelo pokušava poručiti.
Sporije jedenje može pomoći nekim osobama da lakše prepoznaju osjećaj sitosti, ali nije riječ o čarobnoj tehnici koja sama garantuje mršavljenje. Osjećaj gladi i sitosti rezultat je složenog djelovanja hormona, probavnog sistema, mozga i brojnih drugih faktora. Ipak, svjesnije jedenje može biti koristan dio zdravijih prehrambenih navika. Kada se obroci konzumiraju bez žurbe i stalnog gledanja u ekran, lakše je primijetiti trenutak u kojem je organizam zadovoljan. Takva promjena posebno može koristiti ljudima koji često jedu iz navike, dosade ili pod utjecajem stresa, a ne zbog stvarne fizičke gladi.
Briga o sebi počinje i onda kada naučimo razlikovati stvarnu potrebu od navike koju godinama ponavljamo.
Na kraju svojih savjeta doktor Filgud ponovo se vratio osnovnoj poruci koja povezuje sve njegove komentare o prehrani. Smatra da ljudi ne trebaju stalno tragati za novim dijetama, neobičnim kombinacijama namirnica i napicima kojima se pripisuju čudesna svojstva. Umjesto toga, preporučuje redovne obroke, umjerene porcije, fizičku aktivnost i izbjegavanje neprestanog grickanja tokom dana. Njegov pristup zasniva se na uvjerenju da je dugoročna dosljednost važnija od kratkotrajnih, strogih ograničenja. Iako pojedine njegove tvrdnje zahtijevaju dodatno stručno pojašnjenje i ne mogu se jednako primijeniti na sve ljude, osnovna poruka o važnosti raznovrsne ishrane i kretanja u skladu je s općim principima očuvanja zdravlja.
Zdrav život ne nastaje preko noći, već iz malih odluka koje s vremenom postaju dio naše svakodnevice.
Primjer sa šest kockica šećera zato ima značenje koje nadilazi jednu čašu gaziranog napitka. On podsjeća koliko je važno razumjeti sastav proizvoda koje svakodnevno kupujemo i koliko lako možemo zanemariti kalorije koje unosimo putem pića. Istovremeno, razgovor o popularnim dijetama pokazuje da ne postoji univerzalna metoda koja će odgovarati svakoj osobi. Nekome će najviše pomoći smanjenje zaslađenih napitaka, drugome redovnija šetnja, a trećem bolje planiranje obroka. Najvažnije je da promjene budu prilagođene zdravstvenom stanju, stvarnim potrebama i mogućnostima pojedinca. Umjesto kažnjavanja vlastitog tijela strogim pravilima, korisnije je razvijati odnos prema hrani koji uključuje umjerenost, raznovrsnost i zadovoljstvo.
Najveća tajna zdravijeg života možda nije skrivena u posebnoj dijeti, nego u svakodnevnoj sposobnosti da pronađemo mjeru i ostanemo joj vjerni.
