Meša Selimović, jedan od najvažnijih književnika s prostora bivše Jugoslavije, ostavio je neizbrisiv trag ne samo kroz svoja djela već i kroz svoj privatni život, koji je bio jednako dubok i slojevit kao i njegova književnost.
- Njegova ljubavna priča s Daroslavom – Tamnim Božić, pravoslavkom i kćeri generala, bila je više od obične veze – bila je to sinteza dvije duše koje su nadilazile religijske i kulturne barijere.Veza između Daroslave i Meše počivala je na međusobnom poštovanju, razumijevanju i snazi zajedničke strasti prema životu i umjetnosti. Uprkos tadašnjim društvenim očekivanjima, njihova ljubav nije znala za granice vjerske pripadnosti – ona je bila iskrena, hrabra i duboka. Kada su se jednom prilikom upitali što je Daroslava vidjela u “muslimanu Meši”, njen odgovor bio je kratak i jasan: “Čovjeka koji je cijenio ljudskost, bez obzira na identitet.”
Mešin književni opus obilježen je istraživanjem duboko psiholoških i moralnih dilema, sukoba između istine i laži, dobra i zla, slabosti i hrabrosti. Bio je majstor u prikazivanju čovjekovih unutrašnjih borbi. Djela poput Derviš i smrt i Tvrđava postala su temeljna u regionalnoj književnosti i redovno su se čitala u školama. Iza tih stranica stajao je čovjek koji je, unatoč političkim i društvenim pritiscima, ostao vjeran umjetnosti i ljudskoj istini.
- Rođen 1910. godine u Tuzli, Meša je školovao se u svom rodnom gradu, a potom nastavio studije u Beogradu, gdje se istakao kao izvanredan student srpskohrvatskog jezika i književnosti. Iako je rođen u muslimanskoj porodici, jednom je izjavio da se po nacionalnosti osjeća kao Srbin, što je dodatno isticalo njegovu složenu, ali integrisanu identitetsku strukturu.
Tokom Drugog svjetskog rata, Meša je bio aktivni član Narodnooslobodilačkog pokreta, što je dovelo do njegovog hapšenja. Iako je bio član Komunističke partije, nije izbjegao političke progone, naročito u kasnijim godinama. Postao je meta kritika, ogovaranja i političkog pritiska – što je, kako se navodi, uticalo i na njegovo zdravlje.
- Jedan od najemotivnijih trenutaka u njegovom životu bio je odlazak iz Sarajeva, kada se zajedno s Daroslavom preselio u Beograd. Kako je sam pisao prijatelju, život u Bosni za njega je postao iscrpljujući, te je osjećao da se zbog “jednog centimetra iznad prosjeka” našao u poziciji da ga društvo odbaci. Na dan odlaska izjavio je: “Danas odlazim i ne vraćam se.” Bila je to tiha, ali snažna objava o raskidu sa sredinom koja ga više nije mogla prihvatiti.
U Beogradu, pronašao je smirenje i podršku. Tu su ga dočekali prijatelji poput Dobrice Ćosića i Antonija Isakovića, a večeri je provodio pišući, dok je Darka čitala ili heklala, prisutna i tiha kao najvjerniji slušalac. Nakon svakog napisanog poglavlja, čitala bi njegove riječi s pažnjom i ljubavlju. Njihova svakodnevica bila je mirna, ali ispunjena dubinom, kao i njegova literatura.
- Daroslava je bila njegova tiha snaga. Otvoreno je poštovala njegove želje, prateći ga kroz sve izazove, čak i u trenucima kada su se osjećali napušteno i odbačeno. Bila je žena koja je bila spremna spavati pored njega i u smrti, kako je rekla nakon njegove smrti: “Da sam znala da se neće vratiti, legla bih i spavala kraj njega.”
Na dan njegove smrti, nepoznata žena upitala ju je što je kao kći generala našla u Meši. Njena rečenica ostala je snažna poruka – ljubav prema čovjeku koji je iznad svega vrednovao ljudskost. Te riječi bile su svjedočanstvo ne samo njihove veze, nego i poruka koju su zajedno slali cijelom društvu – da prava ljubav i poštovanje ne poznaju granice identiteta, nacije, ni religije.
- Meša Selimović je, kroz književnost i život, pokazao da je čovjekova vrijednost u njegovim djelima, riječima i poštenju, a ne u imenu koje nosi ili vjeroispovijesti koju slijedi. Njegova priča s Daroslavom ostaje primjer bezuslovne ljubavi, tihe borbe i vjernosti, koja je, čak i nakon smrti, nadživjela sve prepreke koje su ih pokušale razdvojiti.
