Otkako se u ovim krajevima dogodio nesretni rat, raste zahtjev za odvajanjem na temelju vjere i nacionalnosti. U prošlosti su mješoviti brakovi bili uobičajeni i općenito prihvaćeni bez problema. Danas predstavljamo dobro poznati primjer mješovitog braka. Priču Meše Selimovića i Darke Božić obilježila je duboka ljubav i zajedničko poštovanje. Njihova je veza cvjetala iako je ona prakticirala pravoslavlje, a on bio muslimanskog porijekla, što nije spriječilo njihovu vezu.
- Pisanje Meše Selimovića obilježeno je psihološkim i moralnim prikazom karaktera, istraživanjem ljudskih vrlina i mana, te sukobom dobra i zla, te naprezanjem istine i laži. Utemeljena u specifičnom povijesnom kontekstu, sva djela Meše Selimovića pokazuju kvalitetu koja je istovremeno bezvremenska i univerzalna. Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Za sebe je rekao da sam iz muslimanske obitelji, iz Bosne, ali sam po nacionalnosti Srbin. Diplomirao je u roku na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je studirao srpskohrvatski jezik i književnost, istaknuvši se kao jedan od najboljih studenata prije nego što je rat stigao u Tuzlu. Ovog pisca vlasti nisu zaobišle; uhićen je zbog sudjelovanja u Narodnooslobodilačkom pokretu, iskazujući svoj aktivni angažman kao član Komunističke partije Jugoslavije.
- Ipak, ono što većina ljudi iz njegovog doba povezuje s Mešom Selimovićem je njegova izuzetna profesorska uloga. Dok su neki kritičari isticali da nije posjedovao prirodni talent, nedvojbeno je bio vrlo pismen. Mlađe kolege su u Meši Selimoviću gledale kao na inspiraciju, diveći se svakom njegovom pokretu. Matija Bećković osvrnuo se na svog starijeg kolegu Mešu Selimovića, rekavši: „Nisam susreo profesora koji je na takav način artikulirao svoje misli, niti je itko imao njegovu osebujnu prisutnost ili dominirao područjem klasičnog i modernog književnog djela.
snalazio se u složenosti jezika, zajedno s aforizmima i uvidima koje je dijelio, pokazao je izvanredan talent koji je izgleda bio utemeljen isključivo na vjeri u umjetnost. Žena koja je Meši ponudila udoban krevet, izglačala mu košulje i poljubila ga prije puta, koja je otvoreno poštovala želje svog supruga i bila spremna pratiti ga bilo gdje u potrazi za njihovom srećom, zvala se Daroslava – Tamni Božić.
- Darkin Meša neprestano se nalazio u kaosu ljudskih nedjela, okružen zlobnim glasovima koji su ga željeli potkopati i odvratiti od vlastite nesposobnosti da značajno utječe. Postao je posebnom žrtvom političkog maltretiranja, a njegova bolest, koja proizlazi iz nebrige za uvjete u kojem živi, poslužila mu je kao prijelomna točka. Upadala je u oči potpuna ravnodušnost prema dobrobiti čovjeka koji je svojim književnim i društvenim angažmanom dao značajan doprinos.
Nakon toga, Meša Selimović se s obitelji preselio iz Sarajeva u Beograd, gdje su mu na raspolaganju bili prijatelji koji su mu mogli pomoći u slučaju potrebe. Prije odlaska napisao je pismo prijatelju u kojem stoji: “Život u Bosni može biti iscrpljujući i težak, posebno za pojedinca koji je samo centimetar iznad prosjeka. Taj dodatni centimetar, koji sam nenamjerno stekao, na kraju je doveo do moje smrti.
- Dok su se spremali zauvijek napustiti Bosnu, Darka i Meša su svoju imovinu odlučili skupiti u nekoliko kofera, a sa sobom su ponijeli dobro korištene stvari.” Dok su lutali Baščaršijom, Meša je jednom piscu rekao: “Danas odlazim i neću se vratiti”. Ovo je bila istina o stvari. U pratnji svoje Darke krenuo je iz Sarajeva za Beograd, gdje je očekivao utjehu provjerenih prijatelja i novi početak bez prijekora, zamjeranja, besmislenih poteza i političkih zavrzlama.
U Beogradu je mir otkrio družeći se s Dobricom Ćosićem i Antonijem Isakovićem, a navečer se prepustio omiljenom hobiju pisanju. Uz njega bi bila njegova družica Darka, ili heklala ili čitala. Nakon što je Meša završio neko poglavlje, Darka se pretvarala u revnog slušatelja, potpuno zaokupljenog svakom njegovom izgovorenom riječi.
- Svojim književnim prilozima Meša Selimović je isticao mane čovječanstva, posebno se fokusirajući na njegove najznačajnije nedostatke. Fraza “Tko propusti ljubav, propusti život” sažima duboko načelo postojanja, nudi osebujnu perspektivu i djeluje kao izvor radosti u koji se ulijeva ljubav.
Nakon što je Meša preminuo, prišla je žena koja je bila upoznata s njegovim spisima i upitala je: “Gospođo, kao kći generala, što ste vidjeli u muslimanskom Meši?” Ona je odgovorila: “Čovjek koji je cijenio ljudskost bez obzira na identitet. Snaga njihove ljubavi bila je bez premca. U večeri njegove smrti, njegovom suradniku Bećkoviću rekla je: “Da sam znala da se neće vratiti cijelu noć, odlučila bih leći i spavati pored njega!” Da je bilo moguće da ga prati u smrti, to bi bila njezina želja; usprkos tome, odlučila je poštovati njegove želje do samog kraja, pazeći da posljednje želje njenog dragog Meše ostanu neokaljane sve dok i ona ne utone u vječni san.
