U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja se tiče seksualnog zdravlja, hormonskih promjena i pitanja o kojima mnogi muškarci, naročito nakon pedesete godine, još uvijek nerado razgovaraju. Intimni život često se pogrešno posmatra kao tema odvojena od ostatka organizma, iako seksualna želja i funkcija zavise od mnogo šireg spleta faktora. Urolog dr Aleksandar Milošević ranije je ukazivao na to da u seksualnoj funkciji učestvuju mozak, hormoni, nervni sistem, krvni sudovi, ali i psihičko stanje osobe. Upravo zato nagla promjena libida ili dugotrajni problemi s erekcijom ne moraju biti samo pitanje intimnosti, već ponekad mogu biti razlog da se provjeri opšte zdravstveno stanje.
Posebnu pažnju muškarci srednjih i starijih godina trebali bi obratiti na promjene koje dugo traju, ali ih ne treba automatski pripisivati samo starenju. Istovremeno, nije tačno da postoji određena količina seksualnih odnosa koju bi svaka osoba morala imati kako bi bila zdrava. Nekome je intimnost važna češće, nekome rjeđe, a seksualna želja može se mijenjati pod uticajem umora, stresa, lijekova, zdravstvenih problema, kvaliteta partnerskog odnosa i brojnih drugih životnih okolnosti. Mnogo važnije od brojanja odnosa jeste da osoba razumije vlastito tijelo, da se osjeća sigurno i da sa partnerom može otvoreno razgovarati o svojim potrebama.
Sama činjenica da neko duže vrijeme nema seksualne odnose ne znači da je bolestan niti da će zbog toga automatski razviti zdravstveni problem. Ljudi mogu proći kroz duge periode bez intimnosti zbog prekida veze, ličnog izbora, zdravstvenog stanja ili jednostavno zato što u određenom životnom periodu nemaju takvu potrebu. Kod nekih osoba izostanak bliskosti može uticati na raspoloženje, osjećaj povezanosti ili samopouzdanje, ali to se ne može jednako primijeniti na sve. Problem je drugačiji kada seksualna želja naglo nestane, a istovremeno se pojave umor, lošije raspoloženje, problemi sa spavanjem, erekcijom ili koncentracijom. Kako prenose domaći mediji koji su objavljivali savjete stručnjaka iz ove oblasti, upravo kombinacija više takvih promjena može biti razlog za razgovor s ljekarom, umjesto za samostalno postavljanje dijagnoze. Kod muškaraca se s godinama nivo testosterona može postepeno smanjivati, ali pedeseti rođendan sam po sebi nije granica nakon koje svaki muškarac mora očekivati problem. Slabija želja, nedostatak energije, promjene raspoloženja ili gubitak mišićne mase mogu imati veze s hormonima, ali slične simptome mogu izazvati i brojna druga stanja. Zbog toga se eventualni manjak testosterona utvrđuje medicinskim pregledom i laboratorijskim analizama, a ne samo na osnovu nečijih godina ili subjektivnog osjećaja.
Najvažniji trenutak u cijeloj priči zapravo počinje onda kada muškarac prestane posmatrati promjene seksualne funkcije isključivo kao pitanje muškosti i počne ih doživljavati kao moguću zdravstvenu informaciju. Dugotrajan problem s erekcijom, na primjer, može biti povezan sa stresom, anksioznošću ili problemima u odnosu, ali može imati veze i sa visokim krvnim pritiskom, dijabetesom, bolestima srca i krvnih sudova, gojaznošću, hormonskim poremećajima, pušenjem, alkoholom ili djelovanjem određenih lijekova. Upravo zato skrivanje problema mjesecima ili kupovina neprovjerenih preparata preko interneta može odgoditi trenutak u kojem bi se otkrio pravi uzrok. Seksualna funkcija zavisi od pravilnog protoka krvi, nervnih signala, hormona i psihičke stabilnosti, pa kvar u samo jednom od tih sistema može napraviti vidljivu promjenu. Posebno nakon pedesete godine korisno je obratiti pažnju na ono što se promijenilo u odnosu na ranije, a ne paničiti zbog samog broja godina. Čovjek koji primijeti problem ne mora odmah pretpostaviti najgore, ali ni ignorisanje nije dobro rješenje. Pregled može pokazati da je riječ o jednostavnom i liječivom uzroku, a ponekad može skrenuti pažnju na stanje koje se do tada nije primjećivalo. Upravo zbog toga seksualno zdravlje zaslužuje jednako ozbiljan razgovor kao pritisak, šećer, san ili bilo koji drugi dio opšteg zdravlja.
Posebna tema je testosteronska terapija, oko koje se posljednjih godina stvorilo mnogo pojednostavljenih savjeta i obećanja. Testosteron može imati svoje mjesto u liječenju određenih muškaraca kod kojih je manjak hormona medicinski potvrđen i koji imaju odgovarajuće simptome, ali to ne znači da ga treba uzimati preventivno ili na vlastitu ruku. Prije početka takve terapije potrebno je procijeniti zdravstveno stanje, a tokom liječenja pratiti laboratorijske parametre koje odredi ljekar. Naročito je pogrešno posmatrati testosteron kao univerzalni preparat za energiju, potenciju ili zaštitu od bolesti prostate. Prema pisanju regionalnih izvora koji su prenosili mišljenja urologa i endokrinologa, odnos između testosterona i prostate znatno je složeniji od tvrdnji koje se često šire putem interneta. Zbog toga odluku o terapiji treba donositi nakon pregleda, a ne na osnovu reklamnih poruka, tuđeg iskustva ili sadržaja s društvenih mreža. Muškarac koji ima simptome može tražiti procjenu hormona, ali nalaz mora biti tumačen zajedno sa simptomima i širim zdravstvenim stanjem. Isto tako, sasvim je moguće da osoba ima umor ili slabiju želju, a da testosteron nije glavni uzrok problema. Upravo u tome leži važnost pravilne dijagnostike, jer isti simptom može imati više sasvim različitih objašnjenja.
Na seksualno samopouzdanje ne utiču samo hormoni i fizičko zdravlje, nego i način na koji ljudi doživljavaju sebe i svoja očekivanja. Pornografski sadržaj kod nekih osoba može stvoriti nerealnu sliku o tome kako bi intimni odnos trebalo izgledati, koliko bi trebao trajati ili kako bi tijelo trebalo izgledati. Kod mlađih, ali i starijih muškaraca, takva poređenja mogu izazvati nesigurnost, a pritisak da se „funkcioniše“ na određeni način ponekad može dodatno otežati seksualnu funkciju. Slično važi i za opsjednutost veličinom polnog organa, jer zadovoljstvo u partnerskom odnosu ne zavisi samo od anatomije. Emocionalna bliskost, povjerenje, sigurnost, komunikacija i razumijevanje potreba druge osobe često imaju mnogo veću ulogu nego fizički parametri oko kojih se stvara nepotreban pritisak. Domaći portali koji obrađuju teme seksualnog zdravlja često prenose upravo upozorenje stručnjaka da poređenje sa pornografskim sadržajem može stvoriti više nesigurnosti nego koristi. Stvarni partnerski odnos nije takmičenje niti predstava, nego zajedničko iskustvo dvoje ljudi koji bi trebali moći razgovarati o onome što im odgovara i onome što im stvara nelagodu. Kada se seksualnost prestane posmatrati kroz prizmu dokazivanja, mnoge nesigurnosti postaju lakše za rješavanje. To naročito može biti važno kod muškaraca koji promjene povezane sa starenjem doživljavaju kao gubitak vlastite vrijednosti, iako su promjene tijela normalan dio života.
Ni kasnije životne godine ne znače da intimnost mora nestati. Mnogi ljudi imaju ispunjen seksualni život i u šezdesetim, sedamdesetim ili još kasnije, iako se način na koji tijelo reaguje može promijeniti. Muškarcu može trebati više vremena da postigne erekciju, dok žene nakon menopauze mogu imati suhoću ili druge promjene koje intimni odnos čine drugačijim nego ranije. Mnogi od tih problema mogu se ublažiti odgovarajućim savjetom ili liječenjem, pa ih nije potrebno prihvatiti kao nešto o čemu se mora šutjeti.
Kada je intimnost dobrovoljna, sigurna i prijatna za oba partnera, može biti povezana s osjećajem bliskosti, boljim raspoloženjem, opuštanjem i kod nekih ljudi kvalitetnijim snom. Istovremeno, nije opravdano plašiti ljude tvrdnjom da će samo odsustvo seksualnih odnosa izazvati ozbiljnu bolest, jer seksualni život predstavlja samo jedan od brojnih faktora ukupnog fizičkog i psihičkog zdravlja. Mnogo je važnije primijetiti naglu i neobjašnjivu promjenu, posebno ako je prate drugi simptomi. Ako se pojave dugotrajni problemi s erekcijom, iznenadan nestanak želje, bol tokom odnosa ili druge promjene koje zabrinjavaju osobu, razgovor sa stručnjakom može biti razumniji od čekanja da sve prođe samo od sebe. U neutralnom novinarskom smislu, najvažnija poruka ove teme jeste da muškarci nakon pedesete ne trebaju živjeti u strahu od hormona i starenja, ali isto tako ne bi trebali svaku novu tegobu olako pripisati godinama. Po mom viđenju, otvoren razgovor i pravovremeni pregled mnogo su korisniji od srama, samodijagnoze i neprovjerenih preparata, jer potreba za bliskošću i osjećajem da je čovjek nekome važan ne prestaje sa određenim rođendanom. Šta biste vi uradili?
