U današnjem članku donosimo pregled razornog zemljotresa koji je 28. marta 2025. godine pogodio centralni dio Mjanmara i za samo nekoliko trenutaka promijenio život hiljada ljudi. Zemljotres magnitude 7,7 bio je toliko snažan da se podrhtavanje osjetilo daleko izvan područja epicentra, uključujući dijelove Tajlanda i kineske provincije Junan.
Samo 12 minuta nakon glavnog udara uslijedio je još jedan snažan potres, magnitude 6,4, dodatno otežavajući situaciju na već teško pogođenom području. Oštećene su zgrade, putevi i druga infrastruktura, dok su spasilačke ekipe morale djelovati u uslovima u kojima je i samo kretanje kroz pogođena područja predstavljalo veliki rizik.
Iako su se na pojedinim mjestima na internetu pojavile tvrdnje da se epicentar nalazio kod grada Lašio, podaci američkog Geološkog zavoda i Svjetske zdravstvene organizacije navode područje Sagainga, u blizini Mandalaja, kao područje epicentra.
Tragedija je ubrzo poprimila velike razmjere. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od 7. aprila 2025. godine, u Mjanmaru je bilo prijavljeno više od 3.500 poginulih, gotovo 5.000 povrijeđenih i više od 200 nestalih.
Potres koji se osjetio i izvan granica Mjanmara
Snaga zemljotresa bila je takva da njegovi efekti nisu ostali ograničeni na jednu zemlju.
Podrhtavanje tla osjetili su stanovnici Tajlanda, gdje su ljudi napuštali visoke zgrade nakon što su osjetili ljuljanje objekata. Seizmički talasi registrovani su i u jugozapadnim dijelovima Kine.
Ipak, intenzitet posljedica nije bio isti svuda.
Na štetu koju zemljotres prouzrokuje utiču brojni faktori. Osim same magnitude, važni su udaljenost od epicentra, dubina na kojoj se potres dogodio, vrsta tla, kvalitet građevina i gustina naseljenosti.
Zbog toga se može dogoditi da neki grad udaljen stotinama kilometara od epicentra osjeti snažno i dugotrajno ljuljanje, posebno u visokim objektima, dok neka druga područja bliža epicentru mogu imati drugačiji obrazac posljedica.
U Mjanmaru je, međutim, situacija bila posebno teška.
Brojni objekti su oštećeni, putevi su postali teško prohodni, a komunikacija sa pojedinim područjima bila je otežana. Naknadni potresi dodatno su povećavali opasnost za stanovništvo i spasilačke timove.
VAŽAN TRENUTAK: Spasioci krenuli u potragu među ruševinama
Nakon glavnog udara počela je borba za vrijeme.
Spasilačke ekipe morale su pokušati pronaći ljude koji su ostali zarobljeni ispod ruševina, istovremeno pružajući pomoć povrijeđenima i procjenjujući koliko su oštećene zgrade sigurne za ulazak.
Takav posao nakon snažnog zemljotresa izuzetno je opasan.
Konstrukcije mogu nastaviti da se pomjeraju i nakon glavnog udara, zidovi mogu iznenada popustiti, a naknadni potresi mogu dodatno destabilizovati objekte. Pored toga, oštećeni putevi i prekidi komunikacija otežavaju dolazak pomoći tamo gdje je najpotrebnija.
Upravo zato spasilačke ekipe moraju istovremeno djelovati brzo, ali i izuzetno oprezno.
Svjetska zdravstvena organizacija reagovala je u vrlo kratkom periodu. U roku od 24 sata prema Mjanmaru je poslato gotovo tri tone medicinske opreme, uključujući materijal za zbrinjavanje povreda i višenamjenske šatore namijenjene zdravstvenim ustanovama u Mandalaju i Nejpjidou.
Kasnije je pomoć proširena na približno 100 tona lijekova i druge medicinske opreme.
Komunikacija postala jedan od najvećih problema
Nakon velikih prirodnih katastrofa pomoć ne zavisi samo od broja spasilačkih ekipa i količine medicinskog materijala.
Jedan od ključnih problema može biti komunikacija.
Telefonske mreže mogu biti preopterećene, internet može prestati funkcionisati, a pojedini dijelovi infrastrukture mogu biti potpuno uništeni. To otežava porodicama da stupe u kontakt sa najbližima, ali i službama da koordiniraju akcije spašavanja.
U takvim situacijama stanovnicima se savjetuje da koriste zvanične izvore informacija i prate uputstva nadležnih službi.
Poseban problem predstavljaju društvene mreže.
Nakon velikih katastrofa često se pojave fotografije ili snimci iz potpuno drugih događaja, kao i netačne informacije o broju žrtava, lokaciji epicentra ili stanju na terenu. Takve objave mogu dodatno povećati strah i otežati rad službi.
Zbog toga provjera izvora postaje posebno važna upravo u trenucima kada ljudi najviše žele informacije.
Zašto je Mjanmar posebno izložen zemljotresima?
Mjanmar se nalazi u seizmički aktivnom dijelu svijeta.
Kroz zemlju prolazi veliki rasjed Sagaing, povezan sa kretanjem tektonskih struktura. Zemljotres iz marta 2025. bio je povezan s horizontalnim pomjeranjem tla duž tog sistema.
Zemljotresi nastaju kada se energija koja se godinama može nakupljati u Zemljinoj kori naglo oslobodi. Ta energija zatim stvara seizmičke talase koji se šire kroz tlo.
Uprkos razvoju tehnologije, nauka još uvijek ne može pouzdano odrediti tačan datum, vrijeme i mjesto budućeg zemljotresa.
Postoje sistemi ranog upozoravanja koji mogu registrovati početne seizmičke talase nakon što zemljotres već počne. U određenim okolnostima oni mogu poslati upozorenje nekoliko sekundi prije nego što snažniji talasi stignu do udaljenijih područja.
Međutim, ljudi koji se nalaze veoma blizu epicentra mogu dobiti upozorenje prekasno ili ga uopšte ne dobiti.
Šta treba učiniti kada počne zemljotres?
U trenutku snažnog podrhtavanja najvažnije je ostati smiren i zaštititi glavu i vrat.
Ako se osoba nalazi u zatvorenom prostoru, preporučuje se da ostane unutra, spusti se na pod, skloni ispod čvrstog stola ili druge odgovarajuće zaštite i drži se za nju dok podrhtavanje ne prestane.
Treba se udaljiti od prozora, polica, ormara i drugih predmeta koji mogu pasti.
Lift ne treba koristiti.
Ako se osoba nalazi na otvorenom, potrebno je udaljiti se od zgrada, drveća, bandera i električnih vodova.
U automobilu je preporučljivo bezbjedno se zaustaviti i ostati u vozilu, dalje od mostova, tunela, nadvožnjaka i drugih konstrukcija koje bi mogle biti oštećene.
Jedna od osnovnih preporuka jeste postupak poznat kao „spusti se, zakloni se i drži se“.
Cilj nije pokušavati pobjeći iz objekta tokom najjačeg podrhtavanja, već smanjiti mogućnost povrede od predmeta koji padaju ili od oštećenja konstrukcije.
ŠIRA SLIKA: Opasnost ne prestaje kada glavni udar prođe
Jedna od najvažnijih stvari nakon velikog zemljotresa jeste razumjeti da glavni udar ne mora biti posljednje podrhtavanje.
Naknadni potresi mogu se pojaviti minutama, danima, pa čak i sedmicama nakon glavnog događaja.
Zbog toga oštećene zgrade ne treba ponovo koristiti samo zato što je podrhtavanje prestalo. Ako postoji vidljivo oštećenje, potrebno je sačekati procjenu nadležnih stručnih službi.
Nakon zemljotresa treba provjeriti ima li povrijeđenih osoba, ali i obratiti pažnju na moguće curenje gasa, vode ili oštećene električne instalacije.
Ako se ponovo osjeti podrhtavanje, potrebno je ponoviti postupak zaštite.
Za stanovništvo pogođenih područja ovakvi dani predstavljaju period velike neizvjesnosti. Pored fizičkih posljedica, ljudi se suočavaju sa gubitkom domova, članova porodice, izvora prihoda i osjećaja sigurnosti koji je prije katastrofe izgledao potpuno prirodno.
Priprema može napraviti veliku razliku
Iako se zemljotres ne može spriječiti, određene mjere mogu smanjiti rizik od povreda i olakšati snalaženje nakon katastrofe.
Porodice mogu unaprijed napraviti plan komunikacije i dogovoriti mjesto na kojem će se sastati ukoliko telefonske mreže ne budu dostupne.
U domu je korisno pričvrstiti teške ormare i police za zid, dok bi osnovni komplet za vanredne situacije trebalo da sadrži vodu, hranu, lijekove, baterijsku lampu i osnovni materijal za prvu pomoć.
Posebnu pažnju treba obratiti na osobe kojima je potrebna dodatna podrška, uključujući malu djecu, starije osobe i ljude sa otežanim kretanjem.
Najvažnije je, međutim, unaprijed znati kako reagovati.
Kada se zemlja počne tresti, nema mnogo vremena za razmišljanje. Zbog toga ranije usvojene procedure mogu pomoći da se izbjegne panika i donese sigurnija odluka.
Tragedija koja je pokazala koliko brzo sve može da se promijeni
Zemljotres koji je 28. marta 2025. pogodio Mjanmar pokazao je razornu snagu prirodnih katastrofa i koliko brzo događaj koji traje svega nekoliko minuta može ostaviti posljedice koje se osjećaju mjesecima i godinama.
Za spasilačke ekipe to je značilo dane provedene među ruševinama. Za zdravstvene radnike značilo je zbrinjavanje velikog broja povrijeđenih. Za porodice je značilo čekanje informacija o najbližima.
Istovremeno, međunarodna pomoć pokazala je koliko su u velikim katastrofama važni koordinacija, medicinska oprema, pouzdane informacije i brza reakcija.
Zemljotres se ne može predvidjeti sa sigurnošću, ali se ljudi mogu pripremiti za mogućnost da se dogodi. Sigurnije građevine, planovi za vanredne situacije, osnovne zalihe i poznavanje pravilnog ponašanja mogu napraviti značajnu razliku kada dođe do najtežeg trenutka.
Mjanmar je tog 28. marta 2025. godine osjetio koliko je tanka granica između svakodnevnog života i katastrofe. Ono što je počelo kao nekoliko sekundi snažnog podrhtavanja ostavilo je iza sebe hiljade žrtava, uništene objekte i zajednice koje su morale početi obnovu života gotovo od nule.
Napomena: Tekst se odnosi na zemljotres koji se dogodio 28. marta 2025. godine. Sigurnosne preporuke su opšteg karaktera i u slučaju stvarne prirodne katastrofe treba pratiti uputstva lokalnih nadležnih službi.
