Iako javnost često zamišlja da slavne ličnosti uživaju savršen život prepun luksuza i bezbrižnosti, stvarnost je često mnogo složenija. Za mnoge, poput glumca Feđe Stojanovića, bogatstvo i popularnost nisu mogli ublažiti bol i tragedije koje su ih zadesile u privatnom životu.
- Feđa Stojanović, jedan od prepoznatljivih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije, preminuo je 2021. godine u 73. godini života. Iako se naizgled trudio da ostane aktivan i vedar, posljednje godine njegovog života bile su obilježene tugom i gubitkom koji nikada nije uspio preboljeti.
Krajem 2020. godine, Feđa je prošao kroz tešku operaciju bubrega, kojom mu je odstranjen bubreg zbog tumora. Iako je operacija bila zahtjevna, on je nastavio da živi gotovo normalnim tempom, trudeći se da maksimalno iskoristi vrijeme koje mu je preostalo. Sam je govorio kako se osjeća dobro, da ne bi ni znao da mu je bubreg odstranjen da mu to neko nije rekao. Njegova snaga i želja za životom tada su mnoge inspirisale.
- Feđa je rođen 1948. godine u Aleksincu, u skromnoj učiteljskoj porodici. Imao je sestru i brata, a porodica se u ranim godinama njegovog života preselila u Beograd. Tu je njegov otac završio pravo, dok je majka vodila dramsku sekciju, što je, kako se kasnije pokazalo, bio presudan uticaj na njegov životni poziv. Ljubav prema glumi probudila se još u djetinjstvu, a kasnije se ostvarila kroz brojne uloge i dugogodišnji rad u prestižnim pozorištima, poput “Ateljea 212”.
Feđa se dvaput ženio, a iz prvog braka dobio je sina Uroša Stojanovića, koji je postao talentovani filmski režiser. Iako brak nije potrajao, ostao je u dobrim odnosima sa bivšom suprugom. Uroš je naslijedio umjetnički duh i stvorio poznati film “Čarlston za Ognjenku”, koji je donio priznanja, ali i kasnija razočaranja koja će obilježiti ostatak njegovog života.
Najveći udarac Feđa je pretrpio 2017. godine kada je njegov sin iznenada preminuo u stanu u Beogradu, u 44. godini života. Vijest je stigla iz Amerike, gdje je Uroš živio i radio. Nedugo prije toga, oženio se glumicom s naših prostora, a činilo se da mu sve ide nabolje. Feđa je tada izjavio kako se njegov sin nikada nije žalio ni na kakve zdravstvene tegobe. Posljednji pregledi pokazali su da je bio savršeno zdrav. Međutim, sumnjalo se da je uzrok smrti bio infarkt.
- Feđa nije krio svoju duboku bol. Otvoreno je govorio da vjeruje kako njegov sin nikada nije do kraja prebolio razvod roditelja. Opisao ga je kao osobu neobičnog duha, ekscentričnog ponašanja i velike osjetljivosti. Uroš se godinama povukao u izolaciju, izbjegavao telefonske pozive i održavao kontakt s ocem isključivo putem e-maila. U Srbiju nije dolazio gotovo cijelu deceniju. Na oproštaju, u njegovu čast, održana je komemoracija u Jugoslovenskoj kinoteci, gdje su se okupili njegovi prijatelji i kolege. Ipak, mnogi su zapamtili njegovu rečenicu prilikom odlaska: da će se vratiti u Srbiju “samo u metalnom sanduku”.
Feđa je ostatak života proveo noseći taj teret tuge. Iako je govorio tiho i smireno o svemu što mu se dogodilo, bilo je očito da gubitak sina nije mogao preboljeti. Gluma mu je ostala utočište, i uprkos operaciji i godinama, nije odustajao od rada. Bio je posvećen svom pozivu i do posljednjih dana ostao vjeran sceni.
- Priča o Feđi Stojanoviću podsjeća nas da se životne tragedije ne biraju, da tuga ne poznaje slavu, i da su bol i gubitak univerzalni osjećaji. Iza reflektora, aplauza i titula često se kriju najdublje ljudske borbe. Feđa je kroz život nosio osmijeh, ali i tišinu u kojoj se skrivala jedna od najvećih tragedija koje roditelj može doživjeti – gubitak djeteta.
