U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost i važnu temu o kojoj se sve više govori među roditeljima i stručnjacima širom svijeta — ranom prepoznavanju znakova autizma kod djece.
- Mnogi roditelji prve simptome ne primijete odmah jer djeluju kao sasvim obične dječije navike ili faze razvoja. Međutim, stručnjaci upozoravaju da upravo rano uočavanje određenih obrazaca ponašanja može imati ogromnu ulogu u budućem razvoju djeteta i kvalitetu njegovog života.
Autizam, odnosno poremećaj iz spektra autizma, obuhvata različite razvojne i neurološke izazove koji utiču na komunikaciju, ponašanje i način na koji dijete doživljava svijet oko sebe. Svako dijete je drugačije, pa se simptomi mogu pojavljivati u različitim oblicima i intenzitetu.
Upravo zbog toga roditelji često ne prepoznaju prve znakove.
Mnogi misle da dijete jednostavno ima “svoj karakter”, da je povučeno ili osjetljivo, ne sluteći da iza određenih ponašanja možda postoji potreba za dodatnom podrškom i stručnom procjenom.
Kako navodi Blic, stručnjaci sve više naglašavaju da rana intervencija može značajno pomoći djeci u razvoju komunikacijskih i socijalnih vještina, posebno ako se podrška pruži još u najranijem uzrastu.
Jedan od prvih znakova koji roditelji često primijete jeste problem sa rutinama i promjenama tokom dana. Djeca sa autizmom mogu veoma teško podnositi prelazak iz jedne aktivnosti u drugu.
Posebno izazovno često postaje vrijeme odlaska na spavanje.
Dok neka djeca jednostavno ne vole rano leći, kod djece iz spektra autizma večernja rutina može izazvati snažne emocionalne reakcije. Promjena svjetla, zvukova ili osjećaj da slijedi drugačiji dio dana može kod njih izazvati veliki stres.
Roditelji ponekad misle da je riječ o razmaženosti ili običnoj nervozi, ali stručnjaci upozoravaju da ovakve reakcije mogu biti povezane sa senzornom osjetljivošću i teškoćama u prilagođavanju promjenama.
Zbog toga se preporučuje uspostavljanje jasne i mirne rutine prije spavanja, kako bi dijete unaprijed znalo šta slijedi i osjećalo veću sigurnost.
Još jedan važan znak može biti neobično jaka vezanost za određene predmete.
Mnoga djeca imaju omiljenu igračku ili dekicu, ali kod djece sa autizmom ta povezanost često postaje mnogo intenzivnija. Predmet mora stajati na tačno određenom mjestu, imati određenu teksturu ili biti stalno prisutan uz dijete.
Ako predmet nestane ili se pomjeri, dijete može doživjeti snažan emocionalni slom.
Takve reakcije nisu obična tvrdoglavost nego način na koji dijete pokušava pronaći osjećaj sigurnosti u svijetu koji mu često djeluje previše bučno, nepredvidivo ili stresno.
Kako prenosi Kurir, roditelji djece sa autizmom često opisuju koliko je važno razumjeti senzorne potrebe djeteta umjesto kažnjavati ponašanja koja proizlaze iz straha ili preopterećenosti.
Veliki izazov kod mnoge djece sa autizmom predstavljaju i obroci.
Iako gotovo svako dijete prolazi kroz fazu izbirljivosti, kod djece iz spektra autizma problemi sa hranom često su mnogo izraženiji. Neka djeca odbijaju određene teksture, boje ili temperature hrane, dok druga jedu samo nekoliko tačno određenih namirnica.
Roditeljima to može djelovati kao obična izbirljivost, ali iza toga se često krije senzorna osjetljivost.
Na primjer, neka djeca ne mogu podnijeti osjećaj određene hrane u ustima ili ih mirisi i boje previše uznemiravaju. Upravo zbog toga stručnjaci savjetuju strpljenje i postepeno upoznavanje sa novim namirnicama bez prisile i stresa.
Neverbalna komunikacija takođe može biti važan pokazatelj.
Mnoga djeca sa autizmom kasnije počinju pokazivati prstom, mahati ili koristiti mimiku lica na način koji je uobičajen za njihov uzrast. Roditelji mogu primijetiti da dijete ne reaguje kada ga zovu imenom ili da izbjegava kontakt očima.
To ne znači da dijete ne voli roditelje ili ljude oko sebe.
Jednostavno drugačije doživljava komunikaciju i socijalne odnose.
Pored toga, djeca sa autizmom često veoma burno reaguju kada ih neko prekine tokom aktivnosti ili promijeni plan koji su očekivala. Takve situacije mogu izazvati plač, ljutnju ili povlačenje u sebe.
Kako navodi Telegraf, upravo razumijevanje emocionalnih reakcija djece može pomoći roditeljima da smanje stres i razviju sigurnije okruženje za dijete.
Jedan od znakova koji stručnjaci posebno izdvajaju jeste odsustvo simboličke igre.
Dok druga djeca često glume roditelje, doktore ili izmišljaju priče sa igračkama, djeca sa autizmom ponekad ostaju fokusirana samo na mehaničko ponavljanje radnji. Na primjer, mogu dugo slagati predmete u redove ili vrtjeti točkiće na autiću bez uključivanja mašte i društvene igre.
To ne znači da nisu inteligentna ili kreativna, već da drugačije razvijaju način igre i komunikacije.
Stručnjaci naglašavaju da roditelji ne trebaju odmah paničiti ako primijete jedan od ovih znakova. Svako dijete razvija se svojim tempom i pojedina ponašanja sama po sebi ne znače automatski dijagnozu autizma.
Ali ako se više simptoma ponavlja i traje duže vrijeme, važno je obratiti se pedijatru ili stručnjaku za razvoj djece.
Rana podrška može napraviti ogromnu razliku.
Djeca koja dobiju pomoć na vrijeme često lakše razvijaju komunikacijske vještine, samostalnost i sposobnost povezivanja sa okolinom.
Pored stručne pomoći, veliku ulogu ima i porodica.
Strpljenje, razumijevanje i prihvatanje djetetovih potreba mogu pomoći da se osjeća sigurnije i manje preopterećeno. Male svakodnevne rutine, mirno okruženje i podrška roditelja često imaju veliki značaj u razvoju djeteta.
Na kraju, stručnjaci podsjećaju da autizam nije bolest koju treba “popraviti”, već drugačiji način doživljavanja svijeta. Svako dijete ima svoje sposobnosti, emocije i potencijal koji može razvijati uz adekvatnu podršku i razumijevanje.
Zato je najvažnije da roditelji ne ignorišu osjećaj da nešto nije u redu, ali i da ne gube nadu.
Jer uz ljubav, podršku i pravovremenu pomoć, djeca sa autizmom mogu razvijati svoje talente, graditi odnose i živjeti ispunjen život na svoj jedinstven način.
