U današnjem članku vam pišemo na temu prvih znakova raka debelog crijeva i promjena u stolici koje ne bi trebalo zanemarivati. Mnogi ljudi povremene probavne smetnje pripisuju hrani, stresu ili svakodnevnim navikama, ne razmišljajući o tome da neke promjene mogu ukazivati na ozbiljniji zdravstveni problem. Zato je važno znati koje simptome treba pratiti i kada je potrebno potražiti savjet ljekara.
Rak debelog crijeva, poznat i kao kolorektalni karcinom, jedna je od bolesti kod kojih rano otkrivanje može značajno utjecati na uspješnost liječenja. Poseban problem predstavlja činjenica da se u početnim fazama bolest može razvijati bez izraženih tegoba. Osoba se može osjećati potpuno zdravo, obavljati svakodnevne aktivnosti i ne primjećivati nikakve neobične promjene.
Upravo zbog toga ljekari naglašavaju značaj preventivnih pregleda i obraćanja pažnje na promjene u radu probavnog sistema. Iako se rizik povećava s godinama, rak debelog crijeva može se pojaviti i kod mlađih osoba, kao i kod žena i muškaraca.
Jedan od znakova koji zaslužuje pažnju jeste promjena u uobičajenom ritmu pražnjenja crijeva. Osobe koje su ranije imale redovnu stolicu mogu primijetiti da iznenada češće odlaze u toalet ili da imaju poteškoće s pražnjenjem.
Ponekad se javlja zatvor, dok se u drugim periodima pojavljuje proljev. Međutim, važno je naglasiti da povremena promjena stolice sama po sebi ne znači prisustvo malignog oboljenja. Takve tegobe mogu biti povezane s načinom ishrane, lijekovima, infekcijama ili drugim probavnim poremećajima.
Posebnu pažnju treba obratiti na promjene koje traju, ponavljaju se ili nemaju jasno objašnjenje. Ako se prethodno ustaljen način pražnjenja crijeva značajno promijeni, preporučuje se razgovor s ljekarom.
Još jedan mogući simptom jeste osjećaj nelagode prilikom odlaska u toalet. Neki ljudi primjećuju pritisak u donjem dijelu stomaka, naprezanje ili osjećaj da pražnjenje nije potpuno završeno.
Takva nelagoda ne mora biti praćena jakim bolovima. Upravo zbog toga pojedinci je zanemaruju, vjerujući da se radi o prolaznom problemu.
Ipak, odsustvo bola ne znači da ozbiljna bolest nije prisutna. Rak debelog crijeva u početku često nema simptome, a ni kasnije se tegobe ne moraju pojavljivati istim redoslijedom kod svih oboljelih.
Kod određenih osoba može se javiti i neobičan osjećaj da moraju hitno otići u toalet, iako prilikom pokušaja pražnjenja izlazi vrlo malo stolice ili je uopće nema.
Ovaj simptom može biti posebno neugodan jer osoba ima utisak da crijeva nisu potpuno ispražnjena. Zbog toga se potreba za odlaskom u toalet može ponavljati više puta tokom dana.
U medicini se bolan ili uporan nagon za pražnjenjem, uz osjećaj nepotpunog pražnjenja, naziva tenezam. Može se pojaviti kod različitih bolesti završnog dijela debelog crijeva, uključujući upalne procese i određena oboljenja rektuma.
Iako se ovaj simptom ponekad povezuje s rakom, njegovo prisustvo nije dovoljno za postavljanje dijagnoze.
Jedna od promjena koja posebno zabrinjava jeste pojava krvi u stolici ili prilikom pražnjenja crijeva.
Krv može biti svijetlocrvena i vidljiva na toaletnom papiru ili površini stolice. U drugim slučajevima stolica može biti znatno tamnija, a ponekad se krvarenje ne može primijetiti golim okom.
Važno je znati da krv u stolici ne znači automatski da osoba ima rak. Hemoroidi, analne fisure, upalne bolesti crijeva i druga stanja također mogu uzrokovati krvarenje.
Međutim, svaku neobjašnjivu pojavu krvi u stolici potrebno je provjeriti kod ljekara, čak i kada se dogodi samo povremeno. Nije preporučljivo samostalno pretpostaviti da su uzrok hemoroidi i zbog toga odgađati pregled.
Pored krvi, pojedine osobe mogu primijetiti i povećanu količinu sluzi u stolici. Manja količina sluzi može biti normalna, ali izraženije promjene, naročito ako su praćene krvarenjem, bolovima ili promjenama ritma pražnjenja, zahtijevaju dodatnu pažnju.
Postoje i simptomi koji na prvi pogled nisu direktno povezani s probavom.
Neobjašnjiv umor, slabost, gubitak tjelesne težine i anemija mogu se javiti kod nekih osoba s kolorektalnim karcinomom. Hronično krvarenje iz probavnog sistema ponekad dovodi do nedostatka željeza, što može izazvati iscrpljenost i smanjenu fizičku izdržljivost.
Zbog toga nije dovoljno pratiti samo izgled stolice. Važno je obratiti pažnju i na opće zdravstveno stanje, posebno kada se više neobičnih simptoma pojavljuje istovremeno.
Ipak, nijedan od navedenih znakova nije karakterističan isključivo za rak debelog crijeva. Mnogi se javljaju i kod znatno češćih, manje opasnih oboljenja.
Najvažnije je ne zanemarivati dugotrajne promjene i ne pokušavati postaviti dijagnozu bez stručnog pregleda.
Kada pacijent prijavi sumnjive simptome, ljekar može preporučiti odgovarajuće pretrage. One mogu uključivati laboratorijske analize, pregled stolice i, kada je potrebno, kolonoskopiju.
Kolonoskopija omogućava pregled unutrašnjosti debelog crijeva i otkrivanje promjena koje se ne mogu prepoznati samo na osnovu simptoma.
Posebno je značajno što se tokom pregleda mogu pronaći i ukloniti određeni polipi prije nego što se razviju u maligno oboljenje.
Prema preporukama američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, osobe s prosječnim rizikom trebale bi započeti redovne preventivne preglede za kolorektalni karcinom od 45. godine života. Osobama s porodičnom historijom bolesti ili drugim faktorima rizika pregledi mogu biti potrebni ranije. Preporuke i dostupni programi pregleda razlikuju se među državama.
Posebno je važno razumjeti da preventivni pregled nije namijenjen samo ljudima koji već imaju tegobe.
Rak debelog crijeva može se razvijati bez upozoravajućih simptoma, zbog čega redovni pregledi imaju važnu ulogu u njegovom ranom otkrivanju.
Ako se pojave krv u stolici, uporne promjene pražnjenja, neobjašnjivi bolovi ili druge zabrinjavajuće tegobe, potrebno je pravovremeno potražiti medicinsku pomoć. Obilno krvarenje, nesvjestica ili snažan bol u stomaku zahtijevaju hitnu procjenu.
Najvažnija poruka jeste da ne postoji jedan univerzalni „prvi simptom“ raka debelog crijeva. Kod nekih ljudi prvi znak može biti promjena stolice, kod drugih krvarenje, a kod mnogih bolest u početku ne izaziva nikakve primjetne tegobe.
Zato su poznavanje vlastitog tijela, pravovremeni pregledi i odgovoran odnos prema zdravlju najbolji načini da se sumnjive promjene otkriju na vrijeme.
