Život ove mlade žene obilježen je nesvakidašnjim i iznimno izazovnim zadatkom odgoja sedmero djece. Medicinska zajednica bila je iznimno skeptična glede mogućnosti ove trudnoće, upozoravajući mladu majku na brojne rizike povezane s takvim događajem. Međutim, Bobi je odlučno odlučila suočiti se s tim izazovom i unatoč svim pesimističkim prognozama, uspješno je donijela na svijet sedmero djece. Ovi sedmero braće i sestara uskoro će proslaviti svoj 26. rođendan u studenom 2023. godine.
Obitelj, koju čine 27-godišnji Kenny i 29-godišnja Bobi, doimala se kao tipično američko kućanstvo prije nego što su se suočili s izazovom sedmero djece. Prije rođenja sedmorke, već su imali kćer Mikaylu, ali željeli su proširiti svoju obitelj. Tijekom liječenja neplodnosti, par je unaprijed bio upozoren na mogućnost višeplodne trudnoće. Bobi, koja se psihički pripremila za još dvoje djece, ostala je zapanjena kada je otkrila stvaran broj fetusa – sedam. Taj trenutak bio je iznimno emotivan i iznenađujuć za oboje.
Kenny se još uvijek sjeća tog telefonskog poziva svojoj ženi, tijekom kojeg je napeto iščekivao rezultate ultrazvučnog pregleda. Bobi, drhteći od uzbuđenja, rekla mu je broj “7”, ostavivši oboje u potpunom šoku. Prema stručnjacima, vjerojatnost da se rodi zdravo dijete bez neuroloških ili fizioloških problema, čak i u slučaju trojki, iznosila je samo 50%. Bobi, koja se smatrala visokorizičnom trudnicom, pažljivo je praćena tijekom cijele trudnoće od strane stručnjaka. Na svu sreću, trudnoća je prošla glatko i osmoro djece rođeno je devet tjedana prije termina u medicinskom centru u Iowi. Porodu je nazočio tim stručnjaka uključujući perinatologe, neonatologe, respiratorne terapeute, medicinske sestre i anesteziologe.
Sva sedmorica novorođenčadi ne samo da su preživjela, već su se i znatno razvila, unatoč činjenici da su provela oko dva mjeseca u bolnici nakon rođenja. Bobi je bila suočena s izazovom brige za svoju malu vojsku, što je značilo 42 bočice hrane i 52 pelene svakodnevno. U početku im je obitelj pružila neprocjenjivu podršku. Kasnije su im pomagali volonteri i dadilje, što je djelomično olakšalo teret za Bobi i Kennyja. Vremenom se Bobi postupno vraćala na posao, iako s manjim radnim vremenom, dok je Kenny ostao raditi u tvornici metalnih konstrukcija.
