Tri godine je odbijao svaku kandidatkinju, a onda je djevojka kojoj su se svi smijali otkrila tajnu prinčevog okvira

Princ je godinama odbijao brak, uvjeren da kraljicu ne treba izabrati zbog ljepote, bogatstva ili političke koristi. Svaka kandidatkinja morala je stati u neobičan drveni okvir postavljen usred prijestolne dvorane, ali nijedna nije prošla njegov skriveni test. Kada se među raskošno odjevenim djevojkama pojavila mlada žena kojoj su se svi otvoreno podsmjehivali, dogodilo se nešto što je konačno otkrilo pravi smisao izazova.

U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o princu koji je tri godine tražio buduću kraljicu pomoću tajanstvenog drvenog okvira, ne sluteći da će upravo djevojka kojoj su se svi rugali otkriti njegovu pravu svrhu.

Kralj je pune tri godine svakog jutra podsjećao sina da budući vladar ne može vječno odlagati brak. Kraljevstvu je bila potrebna kraljica, a susjedni vladari već su nudili svoje kćerke, nadajući se savezu koji bi njihovim zemljama donio moć i sigurnost. Princ, međutim, nije želio pristati na brak sklopljen samo radi dužnosti.

Govorio je ocu da se neće oženiti ženom koju ne voli, bez obzira na njeno porijeklo, miraz ili ljepotu. Kralj je smatrao da je takav stav djetinjast, jer se od nasljednika prijestolja očekivalo da interese krune stavi ispred vlastitih osjećanja. Ipak, princ nije mijenjao odluku.

Nakon brojnih rasprava osmislio je neobičan način izbora. Jednom godišnje u palatu su pozivane mlade žene iz svih dijelova kraljevstva. Prije dolaska prolazile su detaljne provjere zdravlja, obrazovanja, porodičnog porijekla, držanja, ponašanja i poznavanja dvorskih pravila.

Mnoge su se mjesecima pripremale za nekoliko trenutaka pred princom. Učile su kako da hodaju, sjede, pozdravljaju kralja i razgovaraju bez ijedne pogrešne riječi. Neke porodice trošile su čitava bogatstva na haljine, nakit i učitelje bontona, uvjerene da se kruna može osvojiti savršenim izgledom.

Okvir čiju svrhu niko nije razumio

U sredini prijestolne dvorane stajao je veliki drveni okvir oblikovan poput ljudskog tijela. Bio je dovoljno širok da kroz njega prođe prosječna osoba, ali neobičan oblik i brojne rezbarije činili su ga gotovo zastrašujućim. Niko osim princa nije znao zbog čega je napravljen.

Svaka kandidatkinja morala je stati u okvir i nekoliko trenutaka ostati potpuno mirna. Princ bi je pažljivo posmatrao, nekada postavio jedno kratko pitanje, a zatim gotovo uvijek izgovorio istu riječ:

Tokom tri godine kroz okvir su prošle stotine mladih žena. Među njima su bile princeze, kćerke bogatih trgovaca, plemkinje i djevojke čija je ljepota bila poznata širom zemlje. Nijedna nije uspjela privući prinčevu pažnju dovoljno da je pozove na drugi razgovor.

Ljudi su počeli vjerovati da izazov nema rješenje. Jedni su tvrdili da princ samo traži razlog da izbjegne brak, dok su drugi govorili da očekuje ženu koja ne postoji. Na dvoru se čak potajno pričalo da će kralj prije ostarjeti nego što će njegov sin izabrati nevjestu.

Kada je počeo novi izbor, prijestolna dvorana ponovo se ispunila djevojkama u raskošnim haljinama. Razgovarale su tiho i pokušavale sakriti nervozu, dok su njihove porodice čekale iza zatvorenih vrata. Tada se na ulazu pojavila kandidatkinja koja se izgledom razlikovala od svih ostalih.

Bila je punijeg stasa i nosila jednostavnu, ali urednu haljinu bez skupog nakita. Nije hodala uvježbanim koracima niti je pokušavala privući poglede. Čim je ušla, nekoliko djevojaka razmijenilo je podrugljive osmijehe.

Šapat se brzo proširio dvoranom. Pitali su se da li je zalutala, kako je prošla selekciju i zašto vjeruje da bi princ mogao pogledati nekoga ko ne odgovara dvorskim pravilima ljepote. Mlada žena je sve čula, ali nije odgovorila nijednom riječju.

Kada je stala pred okvir, podsmijeh je postao glasniji

Kandidatkinje su jedna po jedna prolazile kroz drvenu konstrukciju. Kada je konačno došao red na nepoznatu djevojku, majstor ceremonije pogledao je nju, zatim uski otvor i nesigurno zastao. Činilo mu se da neće moći proći bez poteškoća.

Pokušao joj je objasniti da je okvir vjerovatno preuzak i da bi bilo bolje da se povuče prije nego što se osramoti pred cijelim dvorom. U publici se začuo prigušen smijeh. Tada je princ podigao ruku i zaustavio majstora ceremonije.

Djevojka se približila drvenoj konstrukciji i pokušala stati između njenih ivica. Odmah je postalo jasno da kroz nju ne može proći na isti način kao prethodne kandidatkinje. Mogla je odustati, naljutiti se ili tražiti da se okvir ukloni, ali umjesto toga se povukla korak unazad i pažljivo ga pogledala.

Primijetila je da se sa strane nalaze mali metalni klinovi i da okvir nije napravljen iz jednog dijela. Prišla je bliže, izvukla prvi klin i proširila jednu stranu konstrukcije. Zatim je uradila isto s drugom stranom, sve dok otvor nije postao dovoljno širok.

Dvorana je potpuno utihnula. Djevojke koje su joj se nekoliko trenutaka ranije smijale sada su gledale u nju bez riječi. Princ je prvi put tokom tri godine ustao sa svog mjesta i prišao okviru.

Upitao ju je zbog čega nije odustala kada je shvatila da joj konstrukcija ne odgovara. Ona mu je mirno objasnila da ne vidi razlog zbog kojeg bi neko morao povrijediti ili poniziti sebe samo da bi se uklopio u oblik koji je napravio drugi čovjek.

Dodala je da dobar vladar ne tjera ljude da se prilagođavaju nepravednim pravilima, već provjerava služe li ta pravila ljudima. Ako se okvir može proširiti bez rušenja, onda je besmisleno zahtijevati da se osoba smanji kako bi kroz njega prošla.

Princ je konačno objasnio pravi smisao izazova

Kralj je zahtijevao da sin odmah objasni zašto je godinama izlagao kandidatkinje neobičnom testu. Princ je tada otkrio da okvir nikada nije služio mjerenju tijela niti traženju fizički savršene žene. Bio je napravljen tako da se može rastaviti i prilagoditi, ali prethodne kandidatkinje to nisu ni pokušavale.

Neke su uvlačile stomak, druge zadržavale dah, a pojedine su trpjele bol samo da bi ostavile utisak da se savršeno uklapaju. Nijedna nije dovela u pitanje pravilo niti se zapitala zašto buduća kraljica mora dokazivati vrijednost prolaskom kroz komad drveta.

Princ nije tražio najljepšu ženu, već osobu koja će imati hrabrosti prepoznati besmislen zahtjev. Želio je kraj sebe kraljicu koja neće slijepo prihvatiti svaku naredbu, nego će znati razmišljati, zaštititi dostojanstvo drugih i ukazati na nepravdu čak i kada joj se cijeli dvor smije.

Djevojku je upitao kako se zove. Predstavila se kao Elara, kćerka seoske ljekarke koja je veći dio života provela pomažući majci. Na izbor nije došla zbog bogatstva niti želje za krunom, već zato što su je stanovnici njenog mjesta uvjerili da kraljevstvu treba neko ko razumije život običnih ljudi.

Princ je nije odmah proglasio svojom nevjestom. Pozvao ju je da ostane u palati kao njegova gošća i narednih sedmica razgovarao je s njom o zakonima, siromaštvu, ratovima i obavezama krune. Što ju je bolje upoznavao, to je jasnije shvatao da je pronašao ono što je tražio.

Elara nije bila bez straha niti je uvijek imala savršen odgovor. Ipak, nije se pretvarala, nije govorila ono što je princ želio čuti i nije šutjela kada