Brazilski samoproglašeni parapsiholog Athos Salomé, kojeg pojedini mediji nazivaju „Živim Nostradamusom“, ponovo je dospio u fokus zbog niza mračnih prognoza o 2026. godini, a njegovi navodi obuhvataju Bliski istok, Arktik, Sahel, umjetnu inteligenciju, cyber napade i solarne oluje.
Iako dio javnosti njegove izjave doživljava kao zanimljiva upozorenja, a dio kao senzacionalistička nagađanja, činjenica je da su se njegove tvrdnje ponovo proširile medijskim prostorom upravo zato što se naslanjaju na teme koje već mjesecima i godinama opterećuju međunarodnu politiku i sigurnost. Salomé pritom ne nudi potvrđene analize, nego lične prognoze koje, prema svemu što je dostupno, treba čitati s oprezom.
Njegove najnovije izjave uglavnom se prenose kroz javne nastupe i medijske intervjue, pa je jasno šta je on rekao, ali ne i da njegove metode imaju naučno dokazanu vrijednost. Upravo ta razlika između medijski atraktivne tvrdnje i stvarne prediktivne sposobnosti ostaje ključna kada se govori o čovjeku koji je ranije stekao reputaciju zbog navodnih pogodaka koje njegovi sljedbenici povezuju s pandemijom COVID-19 i nekim drugim velikim događajima.
Salomé je ovoga puta iznio niz upozorenja koja obuhvataju geopolitičke sukobe, tehnološke prijetnje i prirodne pojave. Međutim, kako se i u samim izvještajima naglašava, njegove prognoze nisu zaključci obavještajnih službi, naučnih institucija niti međunarodnih organizacija, nego lične interpretacije budućih događaja.
Bliski istok kao prvo krizno žarište
Jedna od njegovih najčešće prenošenih tvrdnji odnosi se na Iran i širi Bliski istok. Salomé govori o mogućem ozbiljnijem pogoršanju odnosa zbog napretka iranskog nuklearnog programa i političko-vojnih napetosti između Teherana i Izraela. U njegovom tumačenju, upravo bi taj spoj dugotrajnih tenzija i osjetljivih regionalnih odnosa mogao otvoriti prostor za novu fazu nestabilnosti.
Takve tvrdnje privlače pažnju zato što se oslanjaju na teme koje već dugo zauzimaju centralno mjesto u globalnoj politici. Odnos između Irana i Izraela godinama je obilježen nepovjerenjem, međusobnim optužbama i periodičnim zaoštravanjem, pa sama najava moguće eskalacije ne predstavlja ništa što bi samo po sebi dokazivalo neobičnu sposobnost predviđanja. Drugim riječima, riječ je o prostoru u kojem i bez proročkih ambicija postoji dovoljno poznatih razloga za zabrinutost.
Izvještaji o ovim navodima uglavnom prenose ono što je Salomé rekao, ali ne nude nezavisnu potvrdu da će se konkretno desiti baš ono što on predviđa. Zato je važno razdvojiti dokumentovanje izjave od dokazivanja njene tačnosti. To što neko upozorava na opasnost ne znači da posjeduje pouzdanu metodu kojom može precizno odrediti vrijeme i oblik buduće krize.
Upravo zbog toga dio analitičara i čitalaca njegove izjave promatra više kao refleksiju postojećih geopolitičkih strahova nego kao stvarno proročanstvo. Kada se o Iranu, Izraelu i nuklearnom programu govori u tonu hitnosti, lako je steći dojam da je neko „pogodio“ budućnost, iako su ti rizici bili prisutni mnogo prije njegovih medijskih nastupa.
Arktik i nova takmičenja velikih sila
Drugo područje koje Salomé izdvaja jeste Arktik, prostor koji se sve češće spominje u međunarodnim raspravama zbog topljenja leda, novih pomorskih ruta i interesa za energetske resurse. Prema njegovim navodima, upravo bi ti faktori mogli dodatno povećati strateško rivalstvo između Rusije i članica NATO-a, a u pojedinim izjavama on ide i dalje, govoreći o ruskim raketnim sistemima i mogućnosti direktnijeg vojnog suočavanja.
Arktik je već odavno mnogo više od udaljene ledene periferije. Kako klimatske promjene otvaraju ranije nepristupačne zone, raste interes država za brodskim rutama, prirodnim bogatstvima i vojnom prisutnošću. To znači da je i bez Saloméovih predviđanja riječ o prostoru na kojem se ukrštaju ekonomski i sigurnosni interesi, pa je svaki dodatni nagovještaj sukoba lako smjestiti u postojeći okvir zabrinutosti.
Ipak, iz činjenice da je Arktik strateški važan ne proizlazi automatski da će doći do konkretne krize onako kako je Salomé opisuje. Njegove tvrdnje ostaju na nivou interpretacije mogućeg razvoja događaja. U toj razlici između stvarnog geopolitičkog značaja i tvrdnje o budućem sukobu leži najveća razlika između ozbiljne analize i proročkog narativa.
U medijskom prijenosu takvih izjava često se gubi razlika između mogućnosti i vjerovatnoće. Da neki prostor ima potencijal za napetost nije sporno, ali tvrdnja da će se baš ondje dogoditi specifičan vojni ishod ostaje neprovjerena. Salomé se upravo na toj tankoj liniji održava u javnosti: govori o realnim tenzijama, ali ih veže za lična predviđanja bez naučne potvrde.
Sahel, tehnologija i granica između rizika i proročanstva
Treće krizno područje koje Salomé navodi nalazi se u Africi, prvenstveno u Nigeru i širem Sahelu. Prema njegovoj procjeni, slabljenje prisustva zapadnih vojnih snaga, djelovanje ekstremističkih organizacija i rivalstvo različitih međunarodnih aktera mogli bi dodatno destabilizovati regiju. Za razliku od dramatičnijih tonova kojima se ponekad opisuje njegov rad, ovdje je riječ o prostoru koji već dugo nosi teret sigurnosnih i političkih kriza.
Sahel je godinama suočen s prevratima, djelovanjem naoružanih grupa i promjenama u odnosima međunarodnih aktera, pa mogućnost daljeg pogoršanja ne zahtijeva nikakvo natprirodno objašnjenje. Zbog toga Saloméova tvrdnja djeluje više kao uklapanje u već poznati sigurnosni okvir nego kao istinski neočekivano upozorenje. Njegova prognoza ostaje široka, pa i to otežava provjeru da li je zaista bio precizan.
Sličan obrazac vidi se i u njegovim komentarima o tehnologiji. Salomé upozorava na cyber napade, nekontrolisanu primjenu umjetne inteligencije i moguće velike poremećaje tehnološke infrastrukture. Spominje i solarne oluje koje bi mogle uticati na satelite, komunikacijske sisteme ili električne mreže. U ovom dijelu njegovih izjava važno je primijetiti da same teme nisu izmišljene: cyber sigurnost i svemirsko vrijeme zaista su područja koja nadziru stručne institucije.
To, međutim, ne znači da se njegove formulacije mogu uzeti kao dokaz da zna kada će se tačno dogoditi određeni incident. Rizik od solarnih oluja ili zloupotrebe umjetne inteligencije postoji nezavisno od njegovih nastupa, ali ozbiljna procjena tih opasnosti dolazi iz nauke, sigurnosnih analiza i institucija, a ne iz proročkih intervjua. Upravo tu leži granica između stvarnog upozorenja i atraktivne spekulacije.
Najviše pažnje ipak i dalje izazivaju njegova starija navodna „pogađanja“. Pristalice tvrde da je unaprijed govorio o pandemiji COVID-19, smrti kraljice Elizabete II i drugim velikim događajima. Problem nastaje u trenutku kada se pokušava pronaći izvorna, tačno datirana i dovoljno jasna izjava objavljena prije tih događaja.
U mnogim slučajevima dostupne su samo naknadne interpretacije, pa je nemoguće s potpunom sigurnošću potvrditi da je nešto zaista bilo predviđeno onako kako se danas predstavlja.
Saloméova popularnost zato počiva na posebnoj vrsti medijskog efekta: dovoljno je da govori o velikim i već poznatim svjetskim rizicima, pa da se njegove riječi lako povežu s događajima koji tek dolaze ili su već počeli. To ne znači da su njegovi strahovi nužno nebitni, ali znači da ih treba čitati kao lične procjene, a ne kao dokazanu sposobnost viđenja budućnosti.
U tome se krije i razlog zbog kojeg njegove nove izjave i dalje privlače pažnju. Govori o mjestima i procesima koji su već sami po sebi napeti, ali priznaje i da prognoze nisu sigurnost. Zbog toga njegova priča ostaje između fascinacije i sumnje, dok svijet nastavlja pratiti iste one tačke o kojima on govori: Iran, Arktik, Sahel, umjetnu inteligenciju, cyber napade i sve neizvjesnosti koje ih prate.
