U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost koja istovremeno budi strah, nadu i divljenje, jer govori o sijamskim blizankama Sophie i Grace Miller, djevojčicama koje su rođene spojene u području prsa i stomaka, a čiji su roditelji više od godinu dana čekali operaciju koja im je mogla omogućiti dva odvojena života.
Njihova tijela bila su povezana od donjeg dijela grudne kosti do pupka, pa su djevojčice dijelile dijafragmu i veliku jetru. Posebnu opasnost predstavljala je velika krvna žila koja je povezivala njihova srca, zbog čega ljekari dugo nisu mogli garantovati da će razdvajanje uopće biti moguće. Kako prenose domaći portali koji su objavili njihovu priču, roditelji Laura i Daniel svakodnevno su dolazili u bolnicu, posmatrali kćerke i sanjali trenutak u kojem će svaku od njih moći zasebno uzeti u naručje.
Prvi mjeseci njihovog života protekli su pod stalnim medicinskim nadzorom. Sophie i Grace spavale su priljubljene jedna uz drugu, dok su im se obrazi i ramena gotovo neprestano dodirivali. Medicinske sestre primjećivale su da bi se, čim jedna djevojčica zaplače ili postane nemirna, druga ubrzo probudila, kao da su osjećale svaku promjenu. Ipak, njihova fizička povezanost činila je svakodnevicu veoma teškom. Nisu se mogle samostalno okretati, sjediti uspravno niti udobno ležati, a za njihovo podizanje bile su potrebne najmanje dvije odrasle osobe.
Uprkos svim preprekama, djevojčice su rasle i postajale snažnije. Istovremeno je tim hirurga, kardiologa, anesteziologa, medicinskih sestara i stručnjaka za rekonstrukciju mjesecima pripremao izuzetno zahtjevan zahvat. Prema pisanju domaćih izvora, ljekari su detaljno proučavali krvne sudove, izrađivali trodimenzionalne modele organa i unaprijed uvježbavali gotovo svaki korak operacije.
Kada su Sophie i Grace imale nešto više od godinu dana, približno 75 medicinskih stručnjaka procijenilo je da je konačno došao pravi trenutak. Operacija je trajala skoro sedam sati, a hirurzi su morali razdvojiti zajedničku jetru, ukloniti krvnu vezu između djevojčica, rekonstruisati dijafragmu i oblikovati dvije zasebne grudne i trbušne stijenke. Svaki pokret morao je biti precizan, jer je i najmanja greška mogla ugroziti oba života.
Nakon nekoliko sati napetosti, djevojčice su prvi put premještene na dva odvojena operaciona stola. U sali je nakratko zavladala tišina, jer su svi shvatili da je operacija uspjela. Domaći mediji naglasili su da oporavak nije bio potpuno jednak za obje sestre. Jedna je ranije napustila bolnicu, dok je drugoj bilo potrebno dodatno liječenje, ali su se na kraju obje vratile kući.
Danas Sophie i Grace odrastaju kao dvije samostalne djevojčice. Trče, igraju se, smiju i ponekad se prepiru oko igračaka, ali se uvijek međusobno tješe. Mogu spavati u svojim krevetima, sjediti odvojeno i zagrliti se kada god požele. Njihova majka kaže da prizor u kojem hodaju jedna prema drugoj nikada neće smatrati običnim.
Ova priča pokazuje koliko medicina, upornost i roditeljska nada mogu promijeniti nečiju sudbinu. Moj stav je da najveću vrijednost ove priče ne predstavljaju samo složenost operacije i znanje ljekara, već mogućnost da dvije djevojčice danas slobodno grade vlastite živote. Za većinu ljudi zagrljaj je svakodnevna sitnica, dok je za Sophie i Grace simbol čuda, hrabrosti i novog početka. Šta biste vi uradili da se kao roditelj nađete pred ovako teškom odlukom?
