U današnjem čalnku vam donosimo jednu jako zanimnljivu priču o ženi koja je odlučila da živi na drvetu.Naime drvo, stara sekvoja nazvana Luna, nalazilo se u Kaliforniji i bilo je pod prijetnjom da bude uništeno u sklopu masovne seče šuma.
- Godine 1998, dok se svijet pripremao za ulazak u novo milenijumsko doba, jedna mlada žena po imenu Džulija Hil započela je nevjerovatan čin građanskog otpora – popela se na drvo visoko više od 70 metara i tamo ostala pune dvije godine, kako bi spriječila njegovu sječu.
Luna nije bila samo drvo – bila je simbol prirodne istorije, starosti od preko hiljadu godina, i dom brojnim živim bićima. U vrijeme kada su drvoseče prijetile njenom opstanku, grupa aktivista odlučila je da interveniše koristeći taktiku penjanja na drveće, kako bi fizički onemogućili sječu. No, Džulija je učinila nešto što niko prije nje nije – odlučila je da ostane na drvetu, živeći u maloj platformi izgrađenoj među granama, i da se ne spušta sve dok ne bude sigurna da će Luna biti spašena.
- Ova nevjerovatna odluka nije nastala iz hira. Džulijin život prethodno je bio obilježen saobraćajnom nesrećom koja ju je teško povrijedila i ostavila posljedice na njen mozak. Taj događaj naveo ju je na duboko preispitivanje sopstvenih životnih vrijednosti. Shvatila je da su materijalne stvari prolazne, dok je priroda – dragocjena i nezamjenjiva. To ju je i dovelo do ekološkog aktivizma.
Kada je došla u kontakt s pokretom za zaštitu šuma, brzo je pronašla svoj smisao. Sekvoje, koje su bile meta sječe, spadaju među najstarija i najviša stabla na planeti. Njihovo uklanjanje značilo bi ne samo uništenje rijetkih prirodnih resursa, već i ozbiljno narušavanje lokalnog ekosistema.
Džulijin boravak na drvetu trajao je od decembra 1997. do decembra 1999. godine. Njeno jedino sredstvo komunikacije sa svijetom bio je mobilni telefon koji je punila putem solarnih panela. Zahvaljujući tome, mogla je da daje intervjue, učestvuje u događajima, pa čak i govori na koncertima, sve dok je bila visoko u krošnji sekvoje.
- Tokom te dvije godine, Džulija se suočavala s brojnim izazovima: hladnoćom, olujama, napadima radnika i pritiskom vlasti. Najopasniji trenutak bio je kada je nad šumu stigao uragan El Ninjo, s vjetrovima koji su prijetili da obore i nju i drvo. Ipak, ona nije odustajala. Njena odlučnost inspirisala je hiljade ljudi širom svijeta.
Ova borba nije bila samo fizička – to je bila i pravna bitka. Aktivisti su koristili proteste kako bi izazvali pažnju medija i stvorili pritisak na kompanije za sječu. U konačnici, to se i desilo: kampanja za spas Lune uspjela je. Drvo je spašeno, a zemljište oko njega prebačeno je u vlasništvo Univerziteta Humboldt, pod uslovom da ostane zaštićeno.
- Nakon što je sišla sa drveta, Džulija nije stala. Postala je međunarodno prepoznata ekološka aktivistkinja, napisala knjigu o svom iskustvu i osnovala fondaciju posvećenu očuvanju prirode. Njena priča pokazala je da pojedinac može izazvati promjenu i postati glas prirode u vremenu kada je ona često zanemarena.
Nažalost, samo nekoliko mjeseci nakon njenog silaska, nepoznate osobe pokušale su da unište Lunu, motornim testerama oštetivši njeno stablo. Deblo je bilo duboko zasečeno, ali zahvaljujući naporima volontera i naučnika, drvo je stabilizovano čeličnim ojačanjima i uspješno spašeno.
- Priča o Džuliji i Luni nije samo priča o jednom drvetu. To je priča o hrabrosti, o spremnosti da se žrtvuje sopstvena udobnost i sigurnost za više ciljeve. Džulija Hil postala je simbol ideje da borba za prirodu nije luksuz, već obaveza. Kroz njen primjer, postalo je jasno da čak i jedan glas, ako je dovoljno odlučan i istrajan, može odjeknuti širom svijeta.
Njena poruka ostaje snažna i danas: ako volimo prirodu, moramo je štititi djelima, a ne samo riječima. Luna i Džulija zajedno su pokazale koliko su ljudska volja i priroda neraskidivo povezani – i koliko snagu može imati jedan čin kada je vođen iskrenim uvjerenjem.
