Još uvijek se priča o komemoraciji Žarku Lauševiću, što je i logično, obzirom da je veliki broj javnih ličnosti imao mnogo toga da kaže u svojim govorima, pa i da otkrije neke manje poznate stvari o glumcu.
Tijekom komemoracije u počast Žarku Lauševiću izmjenjivali su se njegovi najbliži suradnici koji su s cijenjenim glumcem podijelili brojna iskustva. Među njima je bio i Svetozar Cvetković, a pozornost publike privukla je jedna anegdota o župniku u jednoj američkoj crkvi.
U strahu od odmazde Žarko je pobjegao i tajno živio sa suprugom Anitom. No, njegov život se drastično promijenio nakon pogubnog događaja u jednom podgoričkom kafiću. Tijekom svađe Žarko je u samoobrani dvije osobe usmrtio, a drugu ozlijedio preko onoga što je bilo potrebno za vlastitu zaštitu.
Događaji koji su doveli do incidenta u Beogradu potaknuti su nizom provokacija u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, gdje je Žarko nastupao kao Sveti Sava. Optužen je da je vrijeđao lik koji tumači, zbog čega je produkcija prekinuta. Nakon incidenta, Laušević je bio izložen nizu prijetnji, zbog čega je morao poduzeti mjere opreza za svoju sigurnost, uključujući i odluku da nosi vatreno oružje.
Žarko nakon nekoliko godina boravka u New Yorku i želi dobrodošlicu Svetozaru Cvetkoviću. On mu ljubazno nudi pomoć u pronalaženju smještaja. Žarko ga vodi u crkvu i upoznaje ga sa župnikom, koji kasnije posjećuje Žarkov dom i čak reže tortu kako bi proslavili njihovo prijateljstvo.
Laušević dijeli sa Svetozarom svoje zapažanje nakon izlaska iz crkve. Otkriva da je svećenik s kojim se susreo bio jedan od pojedinaca koji su ga napali kobne večeri u kazalištu, što mu je u konačnici preokrenulo sudbinu i zapečatilo njegovu sudbinu.
U New Yorku Žarko nije mogao spavati noću unatoč marljivom radu tijekom dana. Umjesto toga, svoje nemirne noći ispunio je pisanjem i gledanjem YouTube videa.
U tim besanim satima često bi razmišljao o prošlim iskustvima i sjećanjima, kako je prepričavao Cvetkoviću. Jedan takav slučaj bio je na komemoraciji pokojnom kolegi, gdje je Žarko ispričao jednu priču iz svoje prošlosti.
Često se zateknem kako ponovno pregledavam snimke svojih prošlih iskustava. Konkretno, izgubio sam brojku koliko sam puta gledao prekid predstave “Sveti Sava” u JDP-u. Posebno me privlači trenutak kada su naša grupa i nacionalisti zajedničkim snagama smirivali kaos, a zabezeknuti glumci otišli s pozornice.
Usred ludnice, u kojoj su ljudi izvikivali optužbe za izdaju Srbije i Svetog Save, prepoznajem poznato lice – parohijskog sveštenika koji izgleda mnogo mlađe nego sada. Ili je to možda netko tko mu nevjerojatno sliči.
Kako se priča odvijala, Cvetković se zatekao kako sluša u gotovo nevjerojatnom čuđenju. – uporan je Žarko, nastavljajući sa svojom pričom.
Nakon buđenja, nastavljam pakirati svoje stvari prije odlaska u crkvu. Dok sam tamo, padne mi na pamet da je čovjek koji bi trebao doći u moju kuću i rezati mi tortu možda već stigao. Međutim, teško mi je povjerovati da bi to mogao biti on.
“Imao sam njegov dolazak i sugerirao da se došao raspitati o naglom prekidu mog nastupa prethodne noći, koji nisam uspio dovršiti zbog neočekivanog prekida. Rekao sam, ‘Vidio sam prekid mog nastupa izvedba sinoć na vrpci…’ i nije mogao nastaviti.
“Moram priznati,” izjavio je, “da sam i ja bio prisutan tom konkretnom događaju. Zapravo, uopće ne sumnjam da se mogu vidjeti na snimci.
Kad sam ga upitao, potvrdio je da je bio prisutan sa skupinom koja se zalagala za moju smrt. Dalje sam ispitivao, pitajući je li stajao uz Šešelja, koji je viđen kako drži vatreno oružje.
Na pitanje je jednostavno odgovorio: “Što sam ja znao, Žarko, ti si bio lud mladić.” Nastavio je prepričavati dotični događaj, gdje je Žarko došao kod njega doma, te su zajedno rezali tortu. Ovaj naizgled nevini čin ga je naveo da osjeti potrebu da nosi vatreno oružje radi zaštite.
Zbog prijetnji s kojima se suočavao radeći u kazalištu, Lauševiću je savjetovano da nabavi vatreno oružje radi vlastite sigurnosti. Kada se dogodio napad u Podgorici, bio je izvan sebe od straha i brige za bratov život. Laušević je svjedočio udarcima u glavu svog brata koji je nepomično ležao na zemlji, zbog čega je osjetio smrtni užas.
Nakon što je nabavio vatreno oružje za samozaštitu, osoba ga je upotrijebila tijekom svađe u kojoj su dva napadača smrtno stradala, a treći je ozlijeđen. Zbog prekoračenja nužne obrane dobio je 15-godišnju kaznu za kazneno djelo ubojstva. No, ta mu je kazna na kraju smanjena, a nakon odsluženih četiri godine i sedam mjeseci dobio je pomilovanje.
