Postoji duboko ukorijenjeno uvjerenje da je roditeljska kletva najteža i da osoba koja je izložena takvom prokletstvu rijetko kada može pronaći mir i sreću u životu. O tome je govorio i starac Pajsije Svetogorac, kroz brojne istinite priče koje je s ljubavlju i mudrošću prenosio drugima.
- U današnjem svijetu gdje ljudi često žive ubrzano i zaokupljeni sopstvenim brigama, mnogi zaboravljaju ono najvažnije roditelje. Kada ostare, u trenucima kada im je najpotrebnija pažnja, ljubav i podrška, često bivaju zapostavljeni. Iako ponekad nesvjesno, djeca se ogreše o roditelje, a prema starim vjerovanjima, to je jedan od najvećih grijeha koji neko može počiniti.
Jedan čovjek, kojeg su pratili nesreća, bolesti i životne nedaće, došao je starcu Pajsiju da zatraži savjet. Bio je u zavadi s majkom, a starac mu je rekao: “Moj blagoslov imaš, ali ti treba i majčin.” Čovjek je bio nesiguran da će ga dobiti, ali je ipak poslušao savjet i otišao. Majka ga je na kraju blagoslovila riječima: “Neka na tebi bude blagoslov Avraamov”, i od tada mu se život promijenio – osjećao je radost i zahvalnost, te se sa suzama u očima vraćao na Svetu Goru, ponavljajući: “Slava Ti, Bože!”
Starac Pajsije je upozoravao da nije potrebna ni izrečena kletva – ogorčenje roditelja može biti dovoljno da djeca ne mogu da napreduju. Takva djeca često pate u životu, ali kroz te muke zapravo već otplaćuju duhovni dug, kako bi, kada dođe vrijeme, doživjela olakšanje na drugom svijetu.
- Jedna potresna priča iz Farase govori o ocu koji je, ljut zbog djetetovog plakanja, stalno govorio da ide “do đavola”. S vremenom, dijete bi zaista nestajalo iz kolevke, a vraćalo se tek nakon molitvi koje bi čitao pobožni čovjek, Hadžiefendija. Ta pojava se ponavljala, sve dok otac nije prestao da izgovara te riječi. Međutim, kako je dijete raslo, postalo je poznato kao “đavolji rod” – izazivao je svađe, unosio nemir u selo, i manipulisao ljudima do te mjere da bi mu se čak i oni koje je obmanuo – izvinjavali. To je, govorio je starac, posljedica duhovnog zakona, gdje čovjek nesvjesno otvara vrata zlu.
Roditeljski blagoslov je zato neprocjenjivo bogatstvo. Kao što monah traži blagoslov svog starca, tako i dijete treba da traži blagoslov roditelja, bez obzira na okolnosti. U jednoj situaciji, udovica se žalila da joj četvoro djece nije u braku, iako se molila godinama. Kada su starca pitali šta se dešava, ispostavilo se da ih je majka, kada su bili mali i veoma nestašni, često nazivala “panjevima”, želeći da ih umiri. Savjetovao ih je da joj kažu da se pokaje, ispovijedi i da od sada daje samo blagoslove. Za godinu i po dana, sva djeca su se oženila.
- Postavlja se pitanje – ako roditelji proklinju djecu, pa i umru, kako se djeca mogu osloboditi prokletstva? Odgovor starca Pajsija je jasan: pokajanjem, ispovijesti i duhovnim napredovanjem. Ako dijete iskreno prizna svoje greške i poželi da se promijeni, Bog će mu pomoći. Duhovni zakon djeluje i u korist roditelja – ako se djeca poprave, i roditeljima se ublažuje sud.
Zanimljivo je da čak i nepravedne kletve, ako ih čovjek prima ćutke i bez osvete, mogu postati izvor duhovne nagrade. Isus je rekao: “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine”, i to bi trebalo da bude put svakog vjernika. Kada nas neko kleveće ili nanosi nepravdu, ne treba odgovarati kletvom, pa ni riječima kao što su: “Neka mu Bog vrati”, jer i to, kaže starac, spada u „učtivo“ proklinjanje, što nije u skladu sa hrišćanskim učenjem.
- Umjesto da tražimo pravdu, bolje je da oprostimo i molimo se – jer oni koji nanose nepravdu drugima nesvjesno pripremaju duhovne nagrade za one koji trpe. Oni koji su bliski Bogu nikada ne nose mržnju u sebi – u njima je samo dobrota, a sva nepravda prema njima se pretvara u duhovnu snagu i radost.
