U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o paru koji je odlučio napustiti poznatu zonu udobnosti i prvi put zakoračiti na nudistički dio Ade Bojane, ne sluteći da će im taj neobični izlet ostati u sjećanju kao jedno od najslobodnijih, ali i najbizarnijih iskustava s ljetovanja.
Odluka nije donesena sasvim spontano, iako je tako možda izgledala u trenutku kada je ona, hodajući po užarenom pijesku, odlučno saopćila svom partneru da će se skinuti čim prođu jedno određeno drvo. On je za to vrijeme bez mnogo prigovora nosio tešku torbu za plažu i dva suncobrana, ponašajući se kao čovjek koji je prihvatio da više nema povratka. Ispred njih se pružala duga pješčana obala, a u daljini se nazirala jednostavna ograda napravljena od trske. Ta gotovo beznačajna prepreka predstavljala je granicu između dva potpuno različita svijeta. S jedne strane nalazile su se uređene, bučne i prepune plaže, dok je s druge počinjao prostrani nudistički dio, poznat po divljini, miru i osjećaju potpune slobode.
Ona je već godinama željela saznati šta se nalazi iza te ograde, ali je svaki put pronalazila novi razlog da odustane. Nekada bi zaključila da nije pravi trenutak, drugi put bi se plašila da će joj cijelo iskustvo biti neugodno, a zatim bi razmišljala o tome kako će izgorjeti na suncu na mjestima koja nikada ranije nisu bila izložena njegovim zrakama. Vjerovatno bi taj plan nastavila odgađati još dugo da je partner jedne večeri, gledajući je preko čaše tamnog domaćeg piva, nije izazvao riječima da mnogo priča o tome, a zapravo nema dovoljno hrabrosti da to zaista uradi. Upravo je ta rečenica bila dovoljna da se u njoj probudi tvrdoglavost.
Nekoliko sati kasnije već su koračali kroz vreo pijesak. On je izgledao kao velika, mirna figura koja se pomirila sa sudbinom, dok je ona hodala ispred njega poput komandanta male vojske koja prvi put ulazi na nepoznatu teritoriju. Pravila nudističkog dijela bila su jasna i prilično jednostavna: onaj ko pređe granicu mora skinuti kupaći kostim. Redari su povremeno obilazili prostor kako bi spriječili radoznale posjetioce sa susjednih plaža da dolaze samo radi posmatranja. Svako je mogao ući, ali samo pod uslovom da prihvati ista pravila kao i ljudi koji su već bili tamo.
Domaći izvor – turistička iskustva posjetilaca: U putopisima i iskustvima turista s prostora bivše Jugoslavije Ada Bojana se često opisuje kao mjesto posebne atmosfere, gdje se priroda, more i osjećaj privatnosti spajaju na način koji je teško pronaći na klasičnim gradskim plažama. Mnogi domaći posjetioci ističu da nudistički dio nije prostor neprekidnog razvrata, kako ga ponekad zamišljaju oni koji nikada nisu bili tamo, nego prvenstveno mjesto na kojem se ljudi odmaraju bez opterećenja izgledom, odjećom i društvenim očekivanjima. Upravo će se i ovaj par vrlo brzo uvjeriti koliko su njihove ranije predstave bile pretjerane.
Dok je danima skupljala hrabrost, ona je zamišljala sasvim drugačiju scenu. U njenoj glavi nudistička plaža izgledala je kao razuzdana laguna u kojoj se miješaju antička sloboda, atmosfera velikih muzičkih festivala i život starih hipika. Očekivala je ljude koji plešu po pijesku, nekog vremešnog muzičara sa žičanim instrumentom i njegovu sijedu partnericu koja izvodi jutarnje vježbe okrenuta prema suncu. Međutim, kada su konačno prešli ogradu, skinuli odjeću i razmijenili pomalo nervozne osmijehe, ispred njih se pojavila mnogo običnija slika.
Plaža je bila upravo to – plaža. Postojao je mali kafić, nekoliko redova ležaljki i mnoštvo ljudi koji su se odmarali pod jakim ljetnim suncem. Jedina očigledna razlika bila je u tome što niko nije nosio kupaći kostim. Već tokom prve minute vidjela je više nagih tijela nego tokom cijelog dotadašnjeg života. Tu su bile porodice s malom djecom, visoke i preplanule turistkinje sa psima, stariji bračni parovi, mladi ljudi, stranci i domaći gosti. Neka tijela bila su zategnuta, druga opuštena, neka mlada, a neka obilježena desetljećima života. Ipak, niko nije djelovao zainteresirano za tuđe nesavršenosti.
Stariji posjetioci uglavnom su mirno čitali knjige ili novine, dok su se manje grupe mladih držale nešto dalje od uređenog dijela. Sjedili su u krugovima, pili pivo i razgovarali, a iznad njih se povremeno širio gust dim prepoznatljivog slatkastog mirisa. Atmosfera je, uprkos različitim generacijama i navikama, ostajala mirna. Niko nikoga nije uznemiravao, a tijela koja bi na običnoj plaži možda privlačila poglede ovdje su vrlo brzo postajala sasvim nevažna.
