Beti Đorđević, darovita pjevačica koju je proslavila zapažena karijera, susrela se s brojnim životnim postignućima uz duboke tragedije koje su iz temelja promijenile njezinu egzistenciju. Njezina pripovijest obuhvaća ljubav i obiteljski sklad, no obilježena je i ogromnom tugom koja se neočekivano pojavila. Čini se da je sve to bajka dok se ne dogodi najgora noćna mora za svakog roditelja – Beti se morala suočiti sa smrću sina Branislava, što je za nju nesaglediv gubitak.
- Rani život i udaja Betty se udala mlada, sa samo dvadeset godina, i ubrzo postala majka. Sin joj je donosio neizmjernu radost i ponos, služeći joj kao podrška. Međutim, nastavak uspješne glazbene karijere zahtijeva značajna odricanja i dolazi s velikim zahtjevima. Kako su godine prolazile, njezin se brak suočavao s poteškoćama i izazovima, što je naposljetku rezultiralo razvodom nakon petnaest godina zajedničkog života.
Tijekom intervjua, Betty je razgovarala o svom razvodu, ističući da je njihova razdvojenost zapravo počela mnogo ranije, 1978. “Samo su me tražili, a on to nije mogao podnijeti”, izjavila je. “Nije mogao izdržati i došlo je do kurzschlussa”, priznala je. Iako je razvod bio izvor boli, trudila se prebroditi ta izazovna vremena, no tragedija koja je uslijedila rezultirala je značajnom patnjom.
- Tragedija i gubitak Nažalost, Bettyn vrhunac sreće brzo se pretvorio u tragediju gubitkom sina jedinca. Ovaj joj je incident prouzročio ogromnu bol, a priznala je da joj je bilo teško razgovarati o tome. “To je vrlo tužna i dramatična priča koju rijetko čujem spomenuti. Nema se što pozitivno izraziti. Tuga, bijeda i tuga. Izgubila sam sina i jako sam nesretna”, izjavila je, otkrivajući duboku emocionalnu bol koju je nosila unutar njenog srca.
Betty se prisjetila 17. srpnja 2013., dana koji će zauvijek ostati utisnut u njenom umu. Taj je datum označio početak njezina života bez sina, ostavljajući u njoj osjećaj da ga je nadživjela. “Nadživjela sam svoje dijete. Danima nisam izlazila iz kuće. Utjehu mi pružaju snaha i unuci za koje nastavljam živjeti”, ispričala je. Unatoč svakodnevnom suočavanju s bolnim sjećanjima, unuci su joj bili izvor snage.
- Beti Đorđević, u jeku tuge, ustrajala je u glazbenoj karijeri. Samo mjesec dana nakon strašnog gubitka sina, ponovno se našla na pozornici, iako joj je srce bilo teško od tuge. – Trebala sam nastupiti na Gardošu i to je bilo dogovoreno puno prije njegove smrti. Otišla sam u Zemun i izašla na binu. Dočekali su me aplauz i ovacije – prisjeća se ona. Publika je bila svjesna njezina identiteta i sjećala se njezine boli, no ona ju je teško podnosila. Tijekom svog nastupa odlučila je odati počast svom sinu posvetivši mu pjesmu “Crying Time”. – Spomenuo sam da taj nastup posvećujem svom sinu koji je preminuo.
Zatim je izvela ‘Crying Time’. Ovaj izbor odražava činjenicu da je moje postojanje od tog trenutka bilo ispunjeno tugom”, završila je Betty, prenoseći svoju tjeskobu kroz svoju glazbu, koja joj je služila kao metoda suočavanja s gubitkom. Iako je njezina karijera, nekada karakterizirana srećom i postignućem, sada zasjenjena tugom, definirana je i otpornošću koju je otkrila kroz svoju umjetnost.
- Priča Beti Đorđević duboko je dirljiva, ilustrira kako život može ponuditi izvanredne primjere radosti uz najteža iskustva tuge. Njezino putovanje karakteriziraju značajni usponi i padovi, no ipak pokazuje da glazba može poslužiti kao izvor utjehe i otpornosti tijekom izazovnih vremena. Unatoč tome što je pretrpjela gubitak koji je mnoge mogao slomiti, Betty je otkrila način kako prenijeti svoju tugu kroz svoje pjesme i ustrajati u svom životu, držeći se nade i ljubavi prema svojoj obitelji.
