Kao što je svima poznato u narodnim vjerovanjima, biljke nikada nisu bile samo ukrasni elementi dvorišta ili bašte. Svaka sadnja imala je svoju dublju simboliku, koja se prenosila s koljena na koljeno. Ljudi su smatrali da biljke u blizini doma mogu snažno uticati na život ukućana – donoseći im ili blagoslov i sreću, ili pak nesreću i bolesti.
- Zbog toga su pažljivo birali što će i gdje posaditi, vjerujući da priroda nosi određenu energiju koja direktno oblikuje svakodnevicu i sudbinu.Među drvećem koje je izazivalo bojazan svakako je bio bagrem. U narodnoj tradiciji poznat i kao nerod, ova biljka smatrana je simbolom neplodnosti i stagnacije. Njegovo prisustvo u dvorištu navodno je donosilo razne probleme – od zastoja u napretku, preko čestih bolesti, pa do materijalne nestabilnosti. Kalemljenje bagrema bilo je posebno nepoželjno, jer se smatralo da na taj način porodica priziva nesreću i seriju neuspjeha.
Još jedno drvo koje je imalo izuzetno negativnu reputaciju u narodnim predajama bio je orah. Njegova gusta sjena i snažno korijenje tumačeni su kao znakovi da “guta” životnu energiju doma. Smatralo se da sjedenje pod orahom može uzrokovati gubitak snage, te da njegova prisutnost u neposrednoj blizini kuće donosi nesreću, pa čak i smrtne slučajeve. Ljudi su pričali kako su čitave porodice, nakon što bi posadile orah, doživljavale serije nesretnih događaja i velikih gubitaka.
- Nasuprot tome, postojale su biljke koje su bile poznate kao zaštitnici doma i koje su imale moć da privuku pozitivnu energiju, zdravlje i sreću. Jedna od njih bio je hrast, posebno njegova vrsta poznata kao joha. Hrast je simbolizirao dugovječnost, snagu i stabilnost. Tokom Božića, običaj je bio da se grana hrasta unosi u kuću kako bi se osigurao blagoslov i očuvala svetost doma.
Posebno su se cijenile biljke koje su služile kao zaštita od prirodnih nepogoda. Među njima su se isticale perunika (poznatija kao iris) i čuvarkuća. Ove biljke su se sadile na krovovima kuća, jer se vjerovalo da štite od gromova i oluja. U seoskim sredinama, gdje su vremenske nepogode bile česte, njihova simbolika je bila itekako važna.
- Jedno od najcjenjenijih stabala među slavenskim narodima bila je lipa. Njeni cvjetovi su korišteni u narodnoj medicini, ali i kao simbol zdravlja i blagostanja. Vjerovalo se da lipa privlači pčele i dobre duhove, ali se pazilo da se ne sadi iznad mjesta gdje se ljudi okupljaju ili sjede – najčešće uz klupu – kako ne bi izgubila svoju duhovnu moć.
Vrba je imala posebno značenje jer se povezivala s vodom i iscjeljenjem. Njene grančice su se koristile u raznim ritualima za zdravlje, a vjerovalo se da njen korijen upija negativnu energiju. Slično se mislilo i za glog, koji je bio poznat kao moćan čuvar od zla. Grančice gloga stavljane su iznad ulaznih vrata radi zaštite, a njegovi plodovi korišteni su za jačanje srca i cirkulacije.
- Među stablima koja su simbolizirala otpornost posebno mjesto zauzimao je dren. Ova biljka rano cvjeta, ali plod daje kasno, što ju je činilo metaforom za strpljenje, snagu i duhovnu izdržljivost. U vrijeme Jurjeva, granama drena kitile su se kuće, a na Sveta tri kralja, djeca bi dobivala cvijet drena kao simbol zdravlja i zaštite.
Nezaobilazne su bile i jabuka i šljiva, koje su se sadile gotovo u svakom domaćinstvu. Jabuka je simbolizirala plodnost, zdravlje i žensku energiju, dok je šljiva bila povezana s porodičnim naslijeđem i trajnošću. Njihova prisutnost u voćnjaku bila je znak prosperiteta i dugogodišnjeg blagostanja.
- Kroz sve ove običaje i vjerovanja, jasno je da su biljke bile mnogo više od puke hortikulture – bile su nositelji poruka, čuvari doma, i svojevrsni most između prirodnog i duhovnog svijeta. Sadnja nije bila slučajna – bila je čin sa značenjem, sa željom da se dom oplemeni, zaštiti i uskladi s energijama koje ga okružuju.
