Moja kćerka, koja ima samo pet godina, veoma je zavoljela novu ženu mog bivšeg supruga. Od samog početka njihova veza je bila bliska, gotovo nerazdvojna. Svaki put kada bi provodila vikend kod oca, vraćala bi se radosna, puna priča o vremenu koje su provele zajedno. Taj odnos mi je, u početku, bio čak i drag jer je pokazivao da se moje dijete osjeća sigurno i srećno, iako nije bilo pod mojim krovom.
- Međutim, danas se dogodilo nešto što je potpuno poljuljalo moj osjećaj mira. Tokom sasvim običnog razgovora, moja kćerka je bezbrižno i nevino spomenula jedan detalj koji mi je momentalno ledio krv u žilama. Sa svojom dječjom iskrenošću, rekla je:”Ema mi je spužvom ribala leđa. Rekla mi je da moram da budem mirna i da sjedim. Onda je rekla i da bih trebala više da se kupam kod kuće.”
U trenutku kada sam to čula, osjetila sam potres u stomaku, kao da mi je neko izbio zrak iz pluća. Nisam znala kako da reagujem – nisam mogla odmah da procijenim da li pretjerujem ili se zaista dogodilo nešto neprimjereno. Cijela situacija mi je djelovala neugodno i pogrešno, iako je možda neko drugi ne bi doživio tako.
- Prva reakcija mi je bila da nazovem bivšeg muža. Bila sam uznemirena i iskreno zabrinuta. Ispričala sam mu tačno šta je naša kćerka rekla, a on je, umjesto da sasluša i pokušamo zajedno da razumijemo što se desilo, odbacio sve uz komentar da pretjerujem i da stalno nešto tražim da bih pravila problem.
Nisam bila zadovoljna tim odgovorom. Osjećala sam da ne mogu zanemariti ono što mi je dijete ispričalo, pa sam odlučila da direktno razgovaram s Emom, njegovom sadašnjom ženom. Htjela sam da čujem njenu stranu, da iz prve ruke saznam šta se desilo i zašto je bilo potrebno da ona kupa moje dijete – nešto što smatram vrlo ličnim i osjetljivim.
Kada sam je, u razgovoru, spomenula tu situaciju sa kupanjem, njen odgovor me potpuno zatekao. Bez imalo zadrške, rekla je:
“Nisam mislila da će to da bude problem. Meni je dijete izgledalo zapušteno. Samo sam pokušavala da pomognem.”
- Ostala sam bez riječi. Nisam mogla da vjerujem da je to rekla s tolikom nonšalancijom i bez svijesti o tome kako bi mene kao majku to moglo pogoditi. Nije bilo pokušaja da shvati moje osjećaje, niti da pokaže empatiju. Samo hladna racionalizacija da je moje dijete bilo “zapušteno”, kao da je donijela presudu bez razmišljanja o posljedicama svojih riječi i djela.
Tada sam osjetila bijes, ali i duboku povrijeđenost. Ne zato što je oprala moje dijete, već zbog načina na koji je to sve uradila i objasnila. Kao majka, osjećala sam se poniženo, jer neko drugi daje sebi pravo da ocjenjuje moje dijete i moje roditeljstvo bez da me poznaje ili pita. Umjesto da mi pomogne, osjećala sam kao da me osuđuje, i to pred vlastitim djetetom.
- Ova situacija me natjerala da razmislim o mnogim stvarima. Ne želim da moja kćerka bude uhvaćena između tuđih nesporazuma i emocionalnih napetosti. Njena sreća i sigurnost su mi najvažniji. Ipak, sada više ne mogu da gledam na taj odnos s istim povjerenjem. Ne mogu ignorisati ono što je rekla, niti način na koji je to rekla.
Ne znam da li sam pretjerala. Možda je Ema zaista imala dobre namjere, možda je htjela pomoći. Ali način, ton i poruka koju je poslala – sve to je ostavilo gorak ukus. U meni sada postoji zabrinutost i oprez, iako želim da vjerujem da će sve biti u redu. Najteže mi pada što se sada osjećam ranjivo, a sve što želim jeste da zaštitim svoje dijete.
