U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o temi koja se često spominje kroz šale i stereotipe, iako iza nje zaista postoje određene biološke promjene koje je nauka pokušala objasniti. Takozvani „miris starosti“ nije znak loše higijene niti nešto što se javlja kod svake osobe u istoj dobi, nego dio mnogo složenije priče o koži, tjelesnoj hemiji, životnim navikama i načinu na koji naš mozak doživljava mirise.
Istraživanja su pokazala da se sastav prirodnog tjelesnog mirisa može mijenjati tokom života i da određene hemijske supstance postaju izraženije s godinama. U jednoj često citiranoj studiji objavljenoj u Journal of Investigative Dermatology, spoj nazvan 2-nonenal pronađen je kod ispitanika starijih od 40 godina, a njegova koncentracija imala je tendenciju rasta sa starenjem. Kako prenose domaći mediji u tekstovima o ovoj temi, zbog toga nije sasvim precizno tvrditi da se promjena mirisa pojavljuje tek nakon šezdesete godine. Granica nije tako jednostavna, jer se tijelo svake osobe mijenja drugačijim tempom, a i sam miris zavisi od mnogo više faktora od broja godina.
Jedna od supstanci koja se najčešće povezuje sa promjenama mirisa kože tokom starenja jeste upravo 2-nonenal, nezasićeni aldehid koji se može opisivati kao masniji ili travnati miris. Naučnici koji su analizirali tjelesni miris osoba između 26 i 75 godina utvrdili su da se ovaj spoj pojavljuje kod starijih ispitanika i da je povezan sa oksidacijom masnih kiselina na površini kože. Prema pisanju regionalnih izvora, važno je razlikovati stvarne hemijske promjene od uvriježenog stereotipa da svi stariji ljudi imaju isti ili nužno neugodan miris. Druga istraživanja pokazala su da ljudi mogu razlikovati mirise osoba različitih dobnih grupa, ali zanimljivo je da miris starijih osoba nije nužno ocijenjen kao neprijatniji od mirisa mlađih. Drugim riječima, postoji određena promjena u sastavu tjelesnog mirisa, ali naše kulturne predstave o tome često su mnogo negativnije od onoga što pokazuju eksperimenti. Upravo zbog toga o ovoj temi vrijedi govoriti bez ismijavanja i povezivanja normalnog procesa starenja sa zapuštenošću.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Koža se tokom godina mijenja na više načina, pa se mijenjaju i uslovi u kojima nastaju molekule koje stvaraju tjelesni miris. Promjene u lipidima kože, oksidativnim procesima, hidrataciji i njenoj sposobnosti obnavljanja mogu uticati na hemijski sastav mirisa koji dolazi sa njene površine. Domaći portali u tekstovima o starenju često pojednostavljeno navode da su za sve odgovorne znojne i lojne žlijezde, ali naučni nalazi pokazuju da je priča složenija i da se posebna pažnja posvećuje oksidaciji masnih kiselina u koži. Istraživanje iz 2001. povezalo je 2-nonenal sa razgradnjom određenih nezasićenih masnih kiselina i promjenama koje postaju izraženije sa godinama. To znači da se karakterističan miris može pojaviti čak i kod osobe koja vodi veoma računa o higijeni. Tuširanje i čista odjeća svakako utiču na cjelokupan tjelesni miris, ali ne mogu potpuno poništiti sve prirodne hemijske procese koji se odvijaju u koži. Zato pojava drugačijeg mirisa sama po sebi ne treba automatski biti razlog za sram ili zaključak da se neko ne održava dovoljno.
Veliku ulogu imaju i individualne razlike. Ishrana, pušenje, alkohol, fizička aktivnost, određeni lijekovi, hormonske promjene, zdravstveno stanje, njega kože i čak materijali od kojih je napravljena odjeća mogu uticati na to kako neka osoba miriše. Zbog toga dvije osobe iste dobi mogu imati potpuno različit tjelesni miris, baš kao što se miris jedne osobe može mijenjati tokom različitih životnih perioda. Nauka zato ne podržava ideju da postoji jedan precizan rođendan nakon kojeg se kod svakoga pojavljuje „miris starosti“. Studija koja je pronašla 2-nonenal kod osoba iznad 40 godina ne znači da će svaka osoba nakon četrdesete imati lako primjetan miris niti da je taj spoj jedini faktor. To je samo jedan od identifikovanih hemijskih elemenata povezanih sa starenjem kože. Čovjekov prirodni miris uvijek je rezultat kombinacije biologije i okruženja.
Posebno zanimljiv dio ove teme jeste način na koji mirise doživljavamo. Naš njuh snažno je povezan sa sjećanjem i emocijama, pa miris određene kuće, parfema, sapuna, hrane ili namještaja može u nama automatski probuditi sliku bake, djeda ili nekog drugog starijeg člana porodice. Prema pisanju domaćih izvora, upravo zbog takvih asocijacija ljudi ponekad nešto što je zapravo miris prostora, kozmetike ili odjeće pripisuju isključivo dobi osobe. Naučno istraživanje o percepciji dobnih grupa pokazalo je da ispitanici zaista mogu prepoznati određene razlike u tjelesnom mirisu mlađih i starijih ljudi. Međutim, mirisi starije grupe nisu automatski ocijenjeni kao najneugodniji, što ruši dio stereotipa koji prati ovu temu. Način na koji nešto doživljavamo zato nije samo pitanje hemije nego i iskustva, kulture i očekivanja koja smo tokom života naučili.
Važno je napraviti još jednu razliku: normalna postepena promjena tjelesnog mirisa nije isto što i iznenadna, izrazito jaka ili potpuno nova promjena mirisa. Takva promjena može imati mnogo bezazlenih objašnjenja, uključujući ishranu, lijekove ili pojačano znojenje, ali ponekad može biti povezana i sa zdravstvenim stanjem. Zbog toga nije dobro svaki novi miris jednostavno pripisati godinama. Ako je promjena nagla, dugotrajna ili praćena drugim simptomima, razumno je razgovarati sa ljekarom umjesto pokušavati problem prikriti jakim parfemima. Starenje jeste prirodan proces, ali dob ne bi trebala postati objašnjenje za svaku promjenu koju primijetimo na tijelu. Isto tako, nema razloga koristiti izraz „miris starosti“ kao uvredu, jer se radi o prirodnim biološkim procesima koji će u određenom obliku pratiti većinu ljudi.
Iz neutralne novinarske perspektive, najvažnija poruka ove teme jeste da tjelesni miris zaista može prolaziti kroz promjene sa starenjem, ali ne postoji jednostavna formula prema kojoj se one pojavljuju kod svih u isto vrijeme i na isti način. Naučna istraživanja podržavaju postojanje dobno povezanih promjena u hemijskom sastavu mirisa, uključujući povećanje 2-nonenala, ali istovremeno pokazuju koliko su individualne razlike velike. Genetika, navike, zdravlje, okruženje i percepcija zajedno određuju ono što na kraju primjećujemo. Umjesto nelagode i stereotipa, mnogo korisnije je starenje posmatrati kao normalan proces u kojem se mijenjaju koža, kosa, metabolizam i, između ostalog, prirodni miris tijela. Ne treba ga romantizirati, ali još manje treba od njega praviti razlog za ismijavanje. Šta biste vi uradili?
