Mjesto gdje su djevojke mučene i silovane napravio je sam Victor. Soba u kojoj su živjeli tijekom cijele godine imala je samo 9 četvornih metara.
30. rujna 2000. bio je običan dan za dvije tinejdžerice iz Rusije. Najbolje prijateljice Elena, tada 17, i Ekaterina, 14, krenule su na proslavu blagdana mučenica vjere, ljubavi i nade, ali ono što se dogodilo po njihovom povratku ostat će zapamćeno u modernoj ruskoj povijesti. Stanovnici 150 kilometara od Moskve još se sjećaju tih strašnih događaja.Dok su se vraćali kući s veselja, jedan od starješina ih je povezao. Riječ je o Viktoru Mokhovu, radniku tvornice automobila u regiji Ryazan u Rusiji.
- Budući da je u tom trenutku bio u automobilu s 25-godišnjom Jelenom Badukinom (koju predstavljamo kao njegovu djevojku), u vezi s Katjom i Lenom nije bilo ništa čudno ni strašno. Ispostavilo se da je Jelena bila samo mamac za njihovo četverogodišnje zatočeništvo i strahote kojima će biti izloženi.
Victor je ponudio mlade djevojke votkom “na putu kući” u svom automobilu. Međutim, ono što dvojica prijatelja nisu znala je da je alkohol pomiješan sa sedativom, pa su brzo zaspali. Kad su se probudili, čekala ih je noćna mora.
- Njihova vriska i plač nisu se čuli u podrumu tri metra ispod zemlje. Ovo mjesto je postalo njihov pakao na zemlji.Mjesto gdje je djevojka mučena i silovana sagradio je sam Viktor, a prostorija u kojoj su živjeli dugi niz godina imala je svega 9 četvornih metara.Prema kasnijim svjedočenjima otetih djevojaka, Victor ih je svakodnevno bičevao gumenim crijevom i pripremao posebnu prostoriju za nasilne intimne odnose s njima, koja je bila oblijepljena posterima pornografskih časopisa.
Ako bi se opirali, ne bi im dao hranu i isključio grijanje u hladnoj ruskoj zimi. Osim toga, ispuštanjem plina, povremeno bi im prekinuo dotok kisika, uzrokujući im vrtoglavicu.Imali smo dva kreveta na kat i spavali smo zajedno. U početku smo ležali po cijele dane, držali se jedno za drugo i plakali. Nakon šest mjeseci počeli smo spremati krevete, čistiti i raditi sve što je izgledalo kao normalan život. “Nemoj misliti kroz što prolazimo”, rekla je Ekaterina ruskim medijima u travnju 2004. nakon što su ona i Lena spašene.
- Iako su bili nasmrt prestrašeni, nisu gubili vjeru, nadajući se da će ih jednog dana netko izbaviti odande, ili da će sami pobjeći.
“Želimo vjerovati da će nas jednog dana pustiti, iako nam puno puta govori: “Zašto bih te pustio? Mnogo je lakše tebe ubiti. “Međutim, ne gubimo nadu, uvijek smo spremni i sa sobom nosimo papirić s našim informacijama i porukama da zamolimo pomoć ako se ukaže prilika”, rekla je Elena dodavši da su njihovi tamničari tada bili “bezosjećajni, prljavi , okrutan i podmukao čovjek na čiji se smrad ne mogu naviknuti.”
- Vrijeme provode vježbajući i pišući pjesme, a sve u želji da ostanu zdravi i ne padnu u očaj. Victor je postupno omekšao i 1. svibnja 2001. donio im je crno-bijeli televizor, a zatim i videorekorder.
Time je na neki način zapečatio svoju sudbinu i dao djevojkama ideju za bijeg.Dok su toliko uzbuđeni gledali svaki televizijski sadržaj, pokušavajući barem malo skrenuti pažnju s užasa u kojem su se našli, naišli su na emisiju o Sabine Darden,… Žena uspijeva pobjeći od svog zlostavljača u Belgiji.Jer za to vrijeme počeo ih je puštati da slobodno vježbaju noću, a sve s idejom da se sprijatelji s novom djevojkom iz susjedstva i natjera je da siđe u pakleni ponor njihove nevinosti. Nakon brijanja su se dosjetili da joj daju kasetu s video porukom kako bi je nova susjeda dala policiji.
Srećom, plan je upalio i 26. travnja 2004. policija je stigla na prag Viktora Mukhova i spasila djevojke iz podruma.
- Koža im je bila zelena i smrdjela je po pljesni, a Lena, koja je u to vrijeme bila trudna s Victorovim trećim djetetom, jedva je mogla stajati. Bilo je to prvi put da su vidjeli sunce u gotovo četiri godine. Dijete s kojim je bila trudna bilo je mrtvo rođeno, a nikad nije saznala što se dogodilo s drugo dvoje djece koje je rodila.”Kada sam bila trudna s tom djecom, nisam ih doživljavala kao djecu, gledala sam ih kao strane predmete koji su mi se gurali u tijelo. Nisam osjećala ništa prema njima”, rekla je Elena. Nadala se da će njezina djeca biti pronađena, ali policija nije.
Lena ni danas ne zna bi li bilo bolje da je ovako završilo ili bi radije da ih vidi samo jednom.”Znam da bih mrzila djecu koja su rođena na tako užasan način. Ali s druge strane, ja sam ih rodila”, iskrena je.
- Osuđenik, koji je osuđen na 17 godina radnog logora i dvije godine zatvora, na sudu se branio uz obrazloženje da je želio “povećati natalitet Rusije i imati mnogo djece”.
Iz zatvora je izašao 3. ožujka 2021., ali je nad njim određen upravni nadzor do 2027. godine. To znači da od 22 sata neće smjeti izlaziti iz kuće, odlaziti na mjesta gdje se održavaju grupne aktivnosti i neće smjeti izlaziti. Ulazak u skopski okrug Rjazanske oblasti bez dopuštenja MUP-a.
