Dana 12. aprila 1961., Jurij Gagarin ostvario je povijesno dostignuće postavši prva osoba koja se hrabro uputila u svemir putem svemirske letjelice Vostok. U trenutku lansiranja, Gagarin je imao čin poručnika, ali nakon povratka na Zemlju nakon samo 108 minuta, brzo je napredovao do čina bojnika.Nakon revolucionarnog putovanja u svemir, Gagarin je krenuo na svoju drugu globalnu ekspediciju, ali ovoga puta nije koristio svemirsku letjelicu. Proputovao je mnoge zemlje (izuzev Srbije) i dočekan je s velikim prijemima. Zanimljivo je da mu je u dobi od 30 godina 1964. dodijeljen prestižni čin pukovnika.Nikolay Kamanin, nadzornik programa istraživanja svemira Zračnih snaga SSSR-a, suočen je s ogromnim pritiskom od strane državnih i vojnih vrhova. Pregledavajući njegov poznati dnevnik, posebno u vezi s tragičnom smrću Komarova, Kamanin je odlučio zabraniti Gagarinu sudjelovanje u letovima borbenih zrakoplova i nije spominjao buduće svemirske letove. Tokom svog mandata kao zapovjednika Odreda kozmonauta u Zvjezdanom gradu, Gagarin se posvetio organizaciji obuke sovjetskih kozmonauta. Međutim, u septembru 1965., Kamanin je dopustio Gagarinu da nastavi s pripremama za svemirsko putovanje na jednom od novih “Soyuz” brodova. Prvotno postavljen kao rezerva za prvu “Soyuz” misiju, mnogi su sumnjali da će Gagarin ikada moći zauzeti Komarovljevo mjesto ako ne bude mogao letjeti, izvještava astronomija.org.rs.Paralelno s obukom za svemirske letove, u augustu 1966., Gagarin je uspješno nagovorio Kamanjina da mu dopusti nastavak letenja borbenim zrakoplovima. Zatražio je i nastavak skakanja s padobranom, na što je Kamanjin pristao, ali samo u okviru priprema za drugu svemirsku misiju. Vjerojatno je Gagarin osjećao nelagodu u prisustvu svojih kolega kozmonauta koji su bili u obuci za svemirske letove dok je on redovito nastavljao letjeti borbenim avionima.Među članovima Odreda kozmonauta, posebno onima koji su se pridružili nakon Gagarina, bilo je iznimnih pilota, uključujući bivše instruktore i iskusne pilote za probe. S druge strane, Gagarin je imao tek oko 250 sati letenja na šest različitih tipova zrakoplova. Kao prvi svjetski kozmonaut, Gagarin je brzo postao legenda, naglo napredujući u činovima (do jeseni 1967. već je postao general). Osim toga, obnašao je dužnost zamjenika načelnika Centra za obuku kozmonauta. Činjenica da nije mogao letjeti predstavljala je izazov i neugodno iskustvo za njega. U stvari, bio je spreman čak odstupiti s funkcije zamjenika voditelja kako bi dobio više prilika za letenje. Kamanjin, prepoznajući dubok utjecaj nemogućnosti letenja na borbenog pilota, odobrio je Gagarinu da nastavi letjeti borbenim zrakoplovima, ali je istodobno inzistirao na tome da Gagarin završi studij na Zrakoplovnoj akademiji i postane inženjer-pilot.
Nakon što je prešao iz pilota lovca u kozmonauta u ožujku 1960., Gagarin nije sudjelovao ni u jednom pilotskom letu borbenog zrakoplova. Da bi to ispravio, organiziran mu je niz trenažnih letova. Pukovnik Vladimir Serjogin, iskusni instruktor, vodio je Gagarina kroz obuku koristeći avione dvosjede MiG-15. Međutim, nakon tragične smrti Komarova, Gagarin je dobio obeshrabrujuću vijest da su njegove šanse za ponovnim svemirskim letom izrazito slabe. U februaru 1968., Gagarin je završio studij na Zrakoplovnoj akademiji “Žukovski” i stekao zvanje inženjera. Nakon ovog postignuća, Gagarin je krenuo na svoja posljednja dva trenažna leta na zrakoplovu MiG-15 zajedno s instruktorom Serjoginom. Nakon uspješnog završetka tih letova, Gagarin je istog dana trebao obaviti svoj inauguracijski samostalni let na zrakoplovu MiG-17. Međutim, tragedija se dogodila tijekom Gagarinova posljednjeg trenažnog leta 27. ožujka 1968., kada se dogodila nesreća pod nerazjašnjenim okolnostima. Tijekom tog nesretnog događaja Gagarin je izgubio život.Čak i nakon gotovo četrdeset godina, smrt prvog kozmonauta i dalje intrigira javnost. Posljednji trenuci njegovog kratkog života, u dobi od 34 godine, bili su obavijeni velom tajne, unatoč obimnom prethodnom saznanju o njemu. Tijekom posljednjih dana marta 1968., Gagarina je okruživala jeziva slutnja. Valentina, njegova supruga, koja je tada bila u bolnici, ispričala je da se Gagarin neočekivano javio fotoreporterima i zatražio da se napravi niz fotografija. Uprkos tome što je obavijestio Valentinu da je neće moći posjetiti dan prije posljednjeg leta za obuku, Gagarin je prkosio očekivanjima i cijeli dan proveo uz nju. Valentina je kasnije razmišljala: “Osjećala sam se kao da se došao oprostiti od mene…“Odstupajući od svog uobičajenog načina prijevoza, Jurij Gagarin stigao je u zračnu luku Chkalovska ujutro 27. marta 1968., u pratnji kolega kozmonauta u autobusu – neočekivani prizor. Jedan od njegovih kolega kasnije je ispričao incident kada je Gagarin shvatio da je zaboravio svoju propusnicu. Unatoč uvjeravanjima svojih kolega da je zbog njegove slave propusnica nepotrebna, Gagarin je inzistirao da se vrati po nju, zbog čega se autobus na trenutak zaustavio. Praznovjerni piloti ovaj naizgled trivijalni događaj smatrali su lošim znakomPo dolasku u zračnu luku, Gagarin je prošao kratku liječničku procjenu i konzultacije sa Seryoginom. Nakon što je od tehničara dobio detaljan brifing o stanju zrakoplova MiG-15 kojim je trebao upravljati, Gagarin je ušao u prednju kabinu, nestrpljivo iščekujući Serjoginov dolazak. Međutim, Serjogin je bio primjetno odsutan, što je izazvalo nelagodu među prisutnima. Na kraju se pojavio nekoliko minuta kasnije, vidno uzrujan nakon mučnog telefonskog poziva. Identitet osobe s kojom je Serjogin razgovarao prije zlosretnog leta i dalje je obavijen velom tajne.Zadatak koji je dobio pilot bio je jednostavan: izvršiti kružni let iznad regije Kirzhach, koja se nalazi istočno od Moskve, na približnoj visini od 4000 metara. Predviđeno trajanje leta bilo je tridesetak minuta. Vremenski uvjeti bili su povoljni za pilotiranje, s dva različita sloja oblaka na nebu. Prvi sloj bio je na visini od 700 do 1200 metara, dok je drugi sloj bio na 4800 metara. Vidljivost ispod oblaka i između dva sloja prelazila je udaljenost od deset kilometara.
U 10:19 sati, MiG-15 s brojem 625 poletio je u nebo. Zrakoplov je izvodio osnovne manevre nekoliko minuta prije nego što je Gagarin, u 10:25 ujutro, izjavio da je spreman za izvršenje primarnog cilja. Na zaprepaštenje kontrolora leta, samo pet minuta kasnije Gagarin je objavio uspješno izvršenje zadatka i zatražio dopuštenje za preusmjeravanje aviona “na kurs od 320 stupnjeva” kako bi se vratio u zračnu luku. Izvorni plan je predviđao dvadesetominutni zadatak, ali nazočnost Serjogina, zapovjednika letačke pukovnije s ovlastima da mijenja plan leta bez konzultacija s kontrolom, rezultirala je skraćivanjem trenažnog leta za punih 15 minuta, što ostaje enigma koju povjerenstvo za istragu nesreće nije prioritetno istražilo.U 10:30 sati izgubljen je kontakt sa zrakoplovom. Unatoč neprekidnim naporima kontrolora da uspostave komunikaciju, zrakoplov nije reagirao. Stjuardese su pažljivo pratile kretanje letjelice do 10:43 sati, kada je nestala s radarskog zaslona. U tom trenutku zrakoplov bio je udaljen oko 30 km od zračne luke. Helikopteri i transportni zrakoplov IL-14 odmah su se digli u atmosferu kako bi započeli potragu, ali nisu uspjeli pronaći nikakve ostatke.Po dolasku na mjesto nesreće, udaljeno oko 800 metara od mjesta slijetanja helikoptera na rubu šume, spašavatelji su se suočili s izazovom snalaženja kroz snijeg visine preko metra. Na mjestu događaja bilo je oko 30 osoba, a fragmenti zrakoplova bili su raspršeni na području veličine 200 sa 100 metara, što je rezultiralo teškoćama u iskapanju. Iako su pronađeni dijelovi zrakoplova, uključujući motor, prednju kabinu i druge detalje, prava priroda nesreće ostala je enigma. Nekoliko dana kasnije, komad gornje čeljusti s zlatnim i srebrnim zubom, koji je pripadao Serjoginu, pronađen je među ostacima. Uprkos nastavku iskapanja, optimizam oko Gagarinovog preživljavanja s vremenom je opadao.Dana 28. marta, tijela Gagarina i Serjogina kremirana su u društvu obitelji i ratnih kolega. Narednog dana, urne s njihovim pepelom izložene su u dvorani Krasnozemyan u Kremlju, privlačeći velik broj posjetitelja. Dok su urne čuvane s poštovanjem, nastavljena su ispitivanja mjesta nesreće. Različite komponente zrakoplova pažljivo su izvađene, a utvrđeno je da motor nije oštećen pri udaru. Iako su pronađeni ručni satovi pilota, točan trenutak njihovog prestanka rada nije mogao biti utvrđen. 30. marta, velika procesija pratila je urne tijekom pokopa, dok su stotine tisuća ljudi odavale počast dvojici pilota. Urne su konačno smještene unutar zidina Kremlja, gdje su čuvane s poštovanjem, obilježene crnim pločama s imenima i datumima rođenja i smrti. Gagarin, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti svemirskih istraživanja, pokopan je s dubokim poštovanjem.
