Nadutost, pritisak u stomaku, pojačani gasovi i krčanje u crijevima često nisu znak da „želudac ne radi“, nego posljedica načina na koji organizam obrađuje određene ugljikohidrate. Gastroenterolog dr Vojislav Perišić ukazao je da fermentacija nedovoljno apsorbovanih ugljikohidrata u debelom crijevu može biti jedan od glavnih razloga zbog kojih se kod mnogih ljudi nakon obroka javlja osjećaj kao da im se stomak naglo povećao.
Iako se takve tegobe često doživljavaju kao bezazlena svakodnevna neprijatnost, one mogu biti vrlo uporne i zbunjujuće. Jednoj osobi će jabuka, grah ili čaša mlijeka proći bez ikakvog problema, dok će druga već nekoliko sati poslije istog obroka osjetiti nadimanje, grčeve ili pojačano ispuštanje gasova.
Upravo zato je važno razumjeti da se ne radi uvijek o „slabom stomaku“ u opštem smislu, nego o vrlo konkretnim procesima u probavi. Ključni problem često nastaje tek kada dio hrane ne bude potpuno razgrađen u tankom crijevu, pa završava u debelom crijevu gdje ga bakterije dalje obrađuju. Tada nastaju gasovi, a kod osjetljivijih osoba i čitav niz pratećih simptoma koji mogu remetiti svakodnevni ritam.
Kako nastaje nadutost nakon obroka
Dio ugljikohidrata koje pojedemo ne apsorbira se uvijek do kraja u tankom crijevu. Kada takvi ostaci stignu u debelo crijevo, tamo ih razgrađuju crijevne bakterije, a upravo taj proces fermentacije stvara gasove. Kod nekih ljudi to prolazi gotovo neprimjetno, dok kod drugih izaziva jasno uočljive tegobe: nadutost, grčeve, osjećaj pritiska u stomaku, krčanje crijeva, pa ponekad i proljev ili zatvor.
Posebno su poznati takozvani FODMAP ugljikohidrati, grupa fermentabilnih šećera i srodnih sastojaka hrane koji kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva ili jednostavno osjetljivijom probavom mogu izazvati izraženije simptome. Zato se često dešava da neko godinama bez problema jede određenu namirnicu, a onda u periodu pojačane osjetljivosti ista hrana počne stvarati neprijatnosti.
U toj priči važna je i količina hrane. Nije presudno samo šta je na tanjiru, nego i koliko toga pojedete, kao i u kojem ritmu jedete. Velika porcija može preopteretiti probavni sistem i povećati šansu da dio hrane završi u fazi fermentacije koja stvara gasove. Zato isti obrok nekome može biti sasvim podnošljiv, a drugome izazvati jasno izražen pritisak već nekoliko sati kasnije.
Dr Vojislav Perišić je u objašnjenju ovih tegoba zapravo skrenuo pažnju na ono što mnogi ljudi dugo zanemaruju: stomak ne reaguje samo na „tešku hranu“ u opštem smislu, nego na vrlo specifične hemijske i mehaničke osobine obroka. Zbog toga se traganje za uzrokom često mora voditi strpljivo, korak po korak, umjesto da se cijela prehrana nasumično svede na spisak zabrana.
Namirnice koje najčešće stvaraju probleme
Među namirnicama koje se često dovode u vezu s nadimanjem posebno se izdvaja jabuka. Ona je nutritivno vrijedna i mnogima odgovara, ali sadrži fruktozu i sorbitol, pa veća količina kod osjetljivih osoba može izazvati nadutost. Slična reakcija može se javiti i nakon krušaka, šljiva, trešanja, breskvi i drugog voća koje obiluje fermentabilnim šećerima.
To, međutim, ne znači da je takvo voće „loše“ ili nezdravo. Bitna je individualna tolerancija, ali i količina. Kod nekoga će mala porcija biti sasvim bezazlena, dok će veća količina istog voća izazvati osećaj napetosti u stomaku. Upravo zbog toga se ne može govoriti o univerzalnoj listi namirnica koje svima odgovaraju ili svima smetaju.
Grah, grašak i druge mahunarke takođe su čest razlog za pojačane gasove. One sadrže ugljikohidrate koje ljudski probavni enzimi ne uspijevaju uvijek potpuno razgraditi, pa bakterije u debelom crijevu preuzimaju posao i pri tome proizvode gas. Zato nakon većeg tanjira graha mnogi ljudi očekuju nadutost gotovo kao uobičajenu posljedicu, iako to ne mora značiti da bi mahunarke trebalo potpuno izbaciti iz jelovnika.
Kod mlijeka je situacija još jasnija za one koji ne podnose laktozu. Ako se nadutost, grčevi ili proljev redovno javljaju nakon mliječnih proizvoda, moguće je da organizam ne proizvodi dovoljno enzima laktaze, koji je potreban za razgradnju mliječnog šećera. Neprobavljena laktoza zatim stiže u debelo crijevo, gdje fermentira i izaziva tegobe. Zanimljivo je da dio ljudi bez problema podnosi jogurt ili tvrde sireve, dok im obično mlijeko pravi poteškoće.
Ni lubenica nije apsolutno „sigurna“ za sve, iako se takve tvrdnje ponekad pojednostavljuju. Izvor upozorava da i ona kod nekih ljudi može izazvati nadutost zbog fermentabilnih ugljikohidrata. Banana takođe može djelovati različito u zavisnosti od zrelosti ploda i količine koja se pojede, što dodatno potvrđuje da probava ne reaguje po jedinstvenom obrascu.
Nije uvijek problem u hrani, nego i u navikama
Meso, za razliku od voća, mlijeka ili mahunarki, praktično ne sadrži fermentabilne ugljikohidrate koji tipično stvaraju gasove na isti način. Ipak, i tu postoji važna napomena: vrlo masan obrok može usporiti pražnjenje želuca i kod nekih ljudi pojačati osjećaj težine i nadutosti. Drugim riječima, problem često nije samo sastav jednog jela nego cijeli obrazac prehrane.
U tu sliku ulazi i zrak koji nesvjesno gutamo dok jedemo ili pijemo. Ako obrok traje prekratko, ako se pri jelu mnogo govori, ako se često koriste žvakaće gume, gazirana pića ili slamka, količina progutanog zraka može dodatno povećati nadutost. Zato se ponekad rješenje ne krije u izbacivanju hrane, nego u sporijem i mirnijem načinu jela.
Upravo zato su male promjene često korisnije od naglih i radikalnih poteza. Ako neko odmah izbaci veliki broj namirnica, može bez potrebe smanjiti unos vlakana, vitamina i minerala. Izvor podsjeća da low-FODMAP prehrana nekim osobama sa sindromom iritabilnog crijeva može pomoći, ali nije zamišljena kao trajni režim u kojem se godinama izbjegava širok spektar namirnica.
Uobičajen pristup podrazumijeva privremeno ograničavanje, a zatim postepeno ponovno uvođenje hrane kako bi se tačno utvrdilo šta organizam ne podnosi.
Takav pristup često otkriva obrazac koji se u svakodnevici lako previdi. Nekoga će svaki put nadimati velika porcija graha, drugome će smetati mlijeko, trećem jabuka ili kruška, a četvrtom tek kasni večernji obrok koji je bio preobilan. Kada se simptomi bilježe nekoliko dana ili sedmica, mnogo je lakše uočiti šta je stvarni okidač, umjesto da se nagađa naslijepo.
Posebnu pažnju, međutim, zaslužuju situacije u kojima nadutost postaje učestala ili se naglo mijenja. Povremeno napuhivanje nakon obilnog obroka često nije razlog za paniku, ali ako se uz to jave krv u stolici, neobjašnjiv gubitak kilograma, jaka ili uporna bol, često povraćanje, dugotrajan proljev ili zatvor, temperatura ili izraženo povećanje obima stomaka koje ne prolazi, potrebno je razgovarati s ljekarom.
Takvi znakovi ne znače automatski ozbiljnu bolest, ali ih nije mudro mjesecima pripisivati samo gasovima.
Zato je najkorisnije posmatrati vlastitu probavu bez brzih zaključaka. Ako se nakon neke hrane stomak redovno napuhuje kao balon, to ne mora značiti da je ta namirnica loša, već da organizam na nju reaguje drugačije nego što ste očekivali. Upravo u toj razlici između opšte preporuke i lične reakcije često se krije odgovor koji ljudi dugo traže.
