“Ja sam ta ljubavnica, bili smo u krevetu kad mu je stigla poruka od žene: Nakon što sam je pročitala, uvukla sam se u još veći pakao iz kog ne mogu da izađem”

U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču koja je jako emotivna.Naime radi se o ženi koja je sasvim slučajno uplovila u vezu sa oženjenim muškarcem kojoj se život jako zakplikovao kako je ta veza išla dublje…O tome kako je ona pronašla načina da pobijedi i dali ga je uopšte pronašla pročitajte u nastavku ovog teksta.

• U životu se nekada dogode situacije koje nas zateknu nespremne, pogotovo kada je riječ o emocijama koje ne biraju ni vrijeme ni mjesto. Tako je i priča Cece, 30-godišnje žene, koja se, ni ne sluteći, našla u ulozi druge žene. U početku joj se činilo da je srela nekoga posebnog, nekoga kome je život donio pogrešnu ženu, ali pravo vrijeme da upozna pravu – nju.

Sve je počelo sasvim nevino. Upoznala je Marka, 32-godišnjeg muškarca, i odmah su se povezali. Smijeh, razgovor, bliskost – sve je izgledalo kao da sudbina kroji njihovu priču. No, već na drugom susretu doživjela je bolno otkriće – Marko je oženjen i ima dijete. Klasika, kako bi rekli mnogi. No, Ceca je povjerovala u ono što je Marko pričao – da njegov brak ne funkcioniše, da već spavaju u odvojenim sobama, da sve drži samo zbog formalnosti. Bila je ubijeđena da je samo pitanje vremena kada će on donijeti konačnu odluku.

• Ali vrijeme je prolazilo. Emocije su se produbljivale. Marko je postajao sve prisutniji u njenom životu – svakodnevne poruke, posjete, zagrljaji, noći provedene zajedno. Ipak, razvod se nikada nije konkretno spominjao. Pričao je kako je razgovarao sa ženom o budućnosti, ali konkretnih poteza nije bilo. Ceca se osjećala sve više izgubljeno – srce joj je bilo puno njega, a razum je šaptao da tu nešto nije kako treba.Njegova prisutnost nije bila samo fizička – bio je nježan, pažljiv, emotivan. Govorio joj je da uz nju može da bude ono što jeste, bez maske, bez pretvaranja. Da mu ona daje mir koji kod kuće nema. Ali, istovremeno, nije imao snage da napusti brak. Bojao se žene, bojao se posljedica razvoda. I dok je Ceca pružala svu toplinu, on je balansirao između dva svijeta.

Jedne večeri, dok je zaspao u njenom naručju nakon porodične večere, stigla je poruka od njegove supruge: „Jesi li siguran da si kod tetke?“ Uslijedila je panika, njegov iznenadni odlazak, ali i poruka ujutru – izvinjenje, molba da ostane uz njega, tvrdnja da je sve iskreno.Ceca je ostala zbunjena. Nije joj, kaže, do fizičke bliskosti, već do bliskosti duše. Vjeruje mu. Vjeruje da nije sretan sa suprugom, da je s njom zbog straha, navike, djeteta. Ali ona više ne može da bude “druga”. Želi živjeti punim plućima, da voli i da bude voljena, bez skrivanja, bez poruka koje stižu u ponoć.

• Svoja osjećanja podijelila je na jednom popularnom forumu, u potrazi za savjetom i razumijevanjem. I dobila je – ali ne samo suosjećanje. Mnogi su joj, uz brižan ton, pokušali otvoriti oči. Rekli su joj da se nalazi u emotivno toksičnoj vezi, u kojoj sve više daje, a sve manje dobija. Savjetovali su joj da se distancira, da sagleda situaciju iz drugog ugla. Tek kad se udalji, moći će jasno vidjeti koliko joj cijela ova priča zapravo šteti.Neki su primijetili da Ceca polako razvija negativan stav prema supruzi svog partnera, iako ta žena, kako kažu, u cijeloj ovoj priči nije krivac. On je taj koji ne donosi odluke, koji balansira između dvije žene, koji ne želi da prekine, ali ni da se u potpunosti preda.

Mnogi komentari ukazuju na to da se Ceca previše veže, gubi sebe, zaboravlja šta ona zapravo želi. Njegovi problemi su postali njeni. Njegov brak, njegova patnja, njegove dileme – sve je prešlo na nju. I dok on oklijeva, ona gubi vrijeme, vjeru i snagu.Pojedini korisnici foruma bili su brutalno iskreni. Rekli su joj da ako ne ode sada, postoji velika šansa da će završiti slomljena. Da će on, na kraju, ipak ostati sa suprugom – iz komfora, straha ili jednostavno navike. I da će se Ceca tada osjećati iskorišteno i zaboravljeno.U moru komentara, ipak je jedan posebno istaknut: “Ako želiš biti srećna, moraš prvo biti svoja. On neka odluči – ali ti odluči za sebe.”

• Jer istina je – dok god čeka njega, ona stoji u mjestu. A život ne čeka. Ljubav nije igra u sjeni, nije tajna, nije stalno iščekivanje. Ljubav treba da bude slobodna, otvorena, uzajamna – i uz nju, i za nju. Ceca to zna. Samo još nije skupila hrabrost da kaže: „Dosta je.“I možda će baš ta rečenica biti njen spas.