Na Đurđevdan 1942. godine, tragičan događaj pogodio je sarajevske Srbe koji su bili zatočeni u logorima i zatvorima širom grada. Dok su bili transportirani ka neminovnoj sudbini, vagoni su odzvanjali jezivim odjecima poznatih fraza. Usred očaja, užasa i pustoši, u tim mučnim trenucima nastala je čuvena srpska pjesma Đurđevdan. Na jutro 6. maja, na Đurđevdan, među 3.000 zarobljenih Srba i Muslimana u sarajevskim kazamatima, profesor dr. Žarko Vidović svjedočio je događaju koji će zauvijek ostati urezan u njegovu memoriju. Vrata ćelije u zatvoru Beledija su se otvorila, a ustaše su rekli: ‘Ajmo Srbi, jutro je Đurđevdan’. Zatim su Srbi prebačeni iz zatvora u Vijećnicu, gradsku vijećnicu u Sarajevu, gdje su ih dočekali uznemirujući prizori vlakova smrti spremnih za put prema Jasenovcu. Svjedočanstvo Žarka Vidovića otkriva da je u kolima, koja su prvobitno bila namijenjena za 7 konja ili 40 vojnika, bilo stisnuto 200 ljudi. Nije bilo dovoljno prostora za stajanje, a kamoli za sjedenje.
Nedostatak zraka dodatno je pogoršao situaciju, dok su zatvorenici patili od ozbiljnog nedostatka vode i hrane. Pod pritiskom ogromne strepnje i neizvjesnosti, srpski narod je na svom teškom putovanju nosio teret mnogih pitanja. Koja bi bila njihova krajnja destinacija? Šta ih je čekalo na kraju burnog puta? Sredinom mučne vožnje vlakovima smrti prema Jasenovcu, izronila je dirajuća melodija. Njeno porijeklo bilo je u glasu mladog člana uglednog Kulturno-umjetničkog društva “Sloga” iz Sarajeva. Od tog trenutka, pjesma “Đurđevdan” odzvanjala je iz usta pojedinaca, a njeni odjeci prelazili su iz jednog vagona u drugi. U brzom odgovoru na pjesmu, ustaše su promptno reagovale zatvaranjem svih prozora na vagonu. Ta nesretna odluka rezultirala je ozbiljnim nedostatkom ventilacije, što je dovelo do gušenja mnogih Srba prije nego što su stigli u Slavonski Brod. Nakon toga su prebačeni u različite vagone i nastavili su put širokotračnom prugom prema Jasenovcu.
Emotivna rezonanca pjesme “Đurđevdan”, kako ističe Mondo, proizlazi iz dubokog osećaja tuge i nelagodnosti koji proističu iz ranjivosti i očaja čovečanstva. Osim toga, ona predstavlja svedočanstvo o snazi i otporu sarajevskih Srba koji su podneli tragičnu sudbinu transporta u Jasenovac tokom sudbonosnog Đurđevdana 1942., zarobljeni u vagonima smrti. Od 3.000 Sarajlija koji su odvedeni u Jasenovac, samo svaki deseti Srbin je uspeo da se vrati, što svedoči o ogromnim patnjama i gubicima. Goran Bregovićeva interpretacija ove pesme privlači publiku već gotovo trideset godina.
