U današnjem članku Vam donosimo informacije o slučaju državljanke Bosne i Hercegovine kojoj je na graničnom prelazu Stara Gradiška izrečena kazna od čak 8.820 eura zbog neprijavljivanja gotovine. Žena je prilikom ulaska u Evropsku uniju kod sebe imala 29.200 eura, ali nije obavila zakonom propisanu prijavu novca. Ovaj slučaj, koji je hrvatska Carinska uprava objavila 20. aprila 2026. godine, važan je podsjetnik svim putnicima da nepoznavanje carinskih propisa može imati ozbiljne finansijske posljedice.
Prelazak granice za mnoge građane Bosne i Hercegovine predstavlja uobičajeni dio svakodnevnog života. Neki putuju zbog posla, drugi odlaze na odmor, u posjetu porodici ili radi obavljanja važnih privatnih obaveza. Međutim, među brojnim pravilima koja se moraju poštovati postoji jedno na koje putnici često ne obraćaju dovoljno pažnje. Riječ je o obavezi prijavljivanja većih količina gotovine prilikom ulaska u Evropsku uniju ili izlaska iz nje.
Jedan administrativni propust može pretvoriti sasvim obično putovanje u izuzetno skupo iskustvo.
Upravo to pokazuje slučaj koji su zabilježili hrvatski carinski službenici na graničnom prelazu Stara Gradiška. Prema službenom saopćenju Carinske uprave Republike Hrvatske, 18. aprila 2026. godine državljanki Bosne i Hercegovine izdat je prekršajni nalog nakon što je utvrđeno da nije prijavila gotovinu koju je unosila na područje Evropske unije.
Kod putnice je evidentiran iznos od 29.200 eura, što je gotovo tri puta više od granice iznad koje postoji obaveza prijavljivanja. Kako su naveli nadležni, prijava nije bila podnesena ni u pisanom ni u elektronskom obliku, iako je za takve situacije predviđen odgovarajući obrazac.
Visina novčane kazne pokazuje koliko ozbiljno nadležne institucije tretiraju kršenje propisa o prijenosu gotovine.
Zbog utvrđenog prekršaja ženi je izrečena novčana kazna od 8.820 eura. Službeno saopćenje potvrđuje iznos, mjesto i datum događaja, ali ne navodi zbog čega putnica nije prijavila novac niti za koju ga je namjenu nosila. Zato nije moguće zaključivati je li riječ bila o nepoznavanju propisa, previdu ili nekom drugom razlogu.
Ono što je poznato jeste da je prekršajni nalog izdat na osnovu hrvatskog Zakona o deviznom poslovanju.
Bez obzira na okolnosti pojedinačnog slučaja, pravila prijavljivanja gotovine odnose se na sve putnike koji prelaze vanjsku granicu Evropske unije.
Posebno je važno razumjeti da prijenos 10.000 eura ili više nije sam po sebi zabranjen. Građanin može putovati s većim iznosom novca, ali mora ispuniti propisanu obavezu prijavljivanja. Drugim riječima, nije problem isključivo u tome koliko novca osoba ima, već i u tome je li nadležnim službama pružila potrebne podatke.
Pravila Evropske unije određuju da svaki putnik koji ulazi na njeno područje ili ga napušta mora prijaviti gotovinu u vrijednosti od najmanje 10.000 eura, uključujući odgovarajuću protivvrijednost u drugim valutama. To znači da obaveza ne postoji samo kada osoba nosi eure, već može nastati i kada kod sebe ima konvertibilne marke, dolare, švicarske franke ili kombinaciju različitih valuta.
Zakonski prag odnosi se na ukupnu vrijednost sredstava koja putnik nosi, a ne samo na jednu vrstu novca.
European Commission
Mnogi građani pretpostavljaju da se pod gotovinom podrazumijevaju isključivo novčanice i kovanice. Međutim, evropski propisi obuhvataju i određene druge oblike vrijednosti, među kojima su putnički čekovi, pojedini prenosivi finansijski instrumenti te određene vrste investicionog zlata.
Zbog toga putnici koji nose značajniju vrijednost ne bi trebali pretpostavljati da se pravilo odnosi samo na novčanice u novčaniku. Prije polaska korisno je provjeriti šta se prema važećim propisima smatra gotovinom i kako se obračunava njena ukupna vrijednost.
Razumijevanje pravila prije putovanja mnogo je jednostavnije od rješavanja problema nakon što carinska kontrola utvrdi nepravilnost.
Postupak prijavljivanja podrazumijeva popunjavanje službenog obrasca koji se predaje nadležnim organima. U njemu se navode podaci o putniku, novcu koji prenosi, njegovom porijeklu i predviđenoj namjeni. U Hrvatskoj se prijava može podnijeti na propisan način, uključujući pisani ili elektronski oblik, u skladu s uputama nadležnih službi.
Važno je naglasiti da neformalno spominjanje iznosa tokom razgovora sa službenikom nije isto što i uredno podnesena prijava. Putnik treba provjeriti da li je zaista obavio postupak koji zakon zahtijeva.
Pravilno popunjen obrazac može biti presudan detalj koji putniku omogućava da izbjegne nepotrebne komplikacije.
Ovakva kontrola ima i širi značaj. Evropska unija uspostavila je sistem nadzora nad prijenosom većih iznosa gotovine radi sprečavanja pranja novca, finansiranja terorizma i drugih nezakonitih aktivnosti.
To, naravno, ne znači da se svaki putnik koji nosi veću svotu novca smatra sumnjivim. Brojni građani imaju potpuno opravdane razloge za prijenos vlastite ušteđevine ili drugih zakonito stečenih sredstava.
Neko možda putuje radi kupovine nekretnine, neko podmiruje porodične obaveze, dok drugi novac nose zbog liječenja ili poslovnih potreba. Ipak, svrha putovanja ne ukida obavezu prijave kada je dostignut zakonski prag.
Čak i novac stečen potpuno zakonito mora biti prijavljen kada to propisi zahtijevaju.
Carinske službe imaju ovlaštenja da pregledaju prtljag, vozila i druge stvari koje putnici nose prilikom prelaska granice. Ako otkriju gotovinu koja nije prijavljena, mogu poduzeti mjere predviđene zakonom, uključujući privremeno zadržavanje novca i pokretanje odgovarajućeg postupka.
Visina kazne zavisi od propisa države u kojoj je prekršaj utvrđen i okolnosti konkretnog slučaja. Zbog toga ne treba pretpostavljati da će svaki putnik koji propusti prijaviti novac dobiti identičnu kaznu.
Upravo je primjer državljanke BiH pokazao koliko takav prekršaj može biti skup. Kazna od 8.820 eura predstavlja više od 30 posto iznosa gotovine od 29.200 eura koji nije bio prijavljen.
Posljedice neprijavljivanja mogu biti ozbiljne čak i kada ne postoje dokazi da novac potiče iz nezakonitih izvora.
Za građane Bosne i Hercegovine ova tema posebno je značajna zbog učestalih putovanja u Hrvatsku i druge države Evropske unije. Veliki broj ljudi ima članove porodice u inostranstvu, radi izvan zemlje ili redovno putuje zbog privatnih i poslovnih razloga.
Osobe koje planiraju ponijeti veću količinu gotovine trebale bi se prije puta informisati o obavezama i na strani države iz koje izlaze i na strani države u koju ulaze. Propisi se mogu razlikovati, pa je važno provjeriti oba dijela putovanja.
Također je korisno imati dokumentaciju koja može objasniti porijeklo i namjenu sredstava, posebno ako je riječ o značajnoj svoti. To mogu biti odgovarajuće bankovne potvrde ili drugi dokumenti povezani s konkretnom transakcijom. Takva dokumentacija, međutim, ne zamjenjuje samu prijavu gotovine.
Dobra priprema prije polaska može spriječiti neprijatnosti koje bi inače trajale znatno duže od samog prelaska granice.
Još jedna važna pojedinost odnosi se na putovanje više osoba zajedno. Prema pravilima Evropske unije, prag od 10.000 eura primjenjuje se na svakog putnika pojedinačno. Obaveza prijavljivanja odnosi se i na maloljetnike, pri čemu potrebne radnje u njihovo ime obavljaju roditelji ili zakonski staratelji.
Ipak, putnici ne bi trebali pokušavati prikriti stvarnog vlasnika novca ili davati netačne podatke o sredstvima koja prenose. Ako postoji bilo kakva nedoumica o tome kako prijaviti novac tokom zajedničkog putovanja, najbolje je unaprijed zatražiti pojašnjenje od nadležne carinske službe.
Precizna informacija dobijena na vrijeme može vrijediti mnogo više od naknadnog pokušaja da se opravda propust.
Važno je znati i da carinske službe mogu reagovati na iznose manje od 10.000 eura ako postoje indicije o njihovoj povezanosti s kriminalnim aktivnostima. Osim toga, pojedine države imaju dodatna nacionalna pravila za prijenos gotovine između članica Evropske unije.
Zato opće evropsko pravilo ne mora biti jedina obaveza koju putnik treba uzeti u obzir. Prije putovanja s većim iznosima novca preporučljivo je provjeriti službene informacije carinskih organa zemlje odredišta, kao i države kroz koju se putuje.
Najsigurniji pristup jeste osloniti se na službene propise, a ne na iskustva poznanika ili nepotpune informacije s društvenih mreža.
European Commission
Slučaj sa Stare Gradiške još jednom je skrenuo pažnju na važnost obaveze koja se lako može previdjeti. Putnica je, prema objavljenim informacijama, prilikom ulaska u Evropsku uniju nosila 29.200 eura bez propisane prijave, zbog čega joj je izrečena visoka novčana kazna.
Za sve koji planiraju putovanje preko vanjske granice EU poruka je jasna: ako nosite 10.000 eura ili više, odnosno odgovarajuću protivvrijednost u drugim valutama i obuhvaćenim sredstvima, novac morate prijaviti nadležnoj carinskoj službi.
Nekoliko minuta posvećenih provjeri propisa i ispunjavanju potrebne dokumentacije može spriječiti ozbiljan finansijski gubitak. Upravo zato je korisno da putnici unaprijed znaju svoja prava i obaveze, bez obzira na to koliko često prelaze granicu.
Najskuplje greške na putovanju ponekad ne nastaju zbog onoga što nosimo, već zbog onoga što propustimo prijaviti.
