Godinama sam bila jedna od onih osoba koje nisu bile u romantičnoj vezi. U međuvremenu su moji prijatelji promijenili partnere, započeli zajednički život, vjenčali se i čak postali roditelji. Kad god smo imali grupna druženja, neminovno sam bila na meti pitanja: “Kad ćeš?”. Moja prva reakcija bila je ljutnja, jer sam smatrala da je to nepristojno. Htjela sam odgovoriti sa: “Kad mi se prohtije”, ali stvarnost me natjerala da shvatim da je to daleko od istine.
Tada sam se ugrizla za jezik i počela pažljivije razmišljati o stvarima. Brojeći koliko su mi puta okolina postavili ovo isto pitanje, počela sam samu sebe uvjeravati da sam u “kašnjenju” za nekim planom ili očekivanjem. Stariji su govorili “Još si mlada”, a vršnjaci su me poticali da “iskoristim trenutak”. Tko zna što je istina? Taman kad sam se prestala baviti teorijama zavjere, pojavio se muškarac koji me osvojio bez muke.
Ne samo da me osvojio, već je očarao i moje bliske prijatelje i obitelj. Naša priča počela je razvijati se postupno, korak po korak. Moji najbliži bili su oduševljeni i slavili su našu vezu. Prema njima, već sam bila u braku s ambicioznim, marljivim i uspješnim muškarcem koji je također bio blag na oko. I sam sam to znao, ali kako kažu, trava je uvijek zelenija s druge strane.
Međutim, moja perspektiva se promijenila kad sam prvi put posjetila njegov dom. Bila sam zatečena i pitala se, “tko je on?”. To je bio početak neočekivanog obrata u našem odnosu. Željno sam iščekivala svaki korak, svaki trenutak proveden zajedno. Dogovorili smo se za večeru, odlazak u kino i čak sam planirala provesti noć kod njega. Bio je to savršen dan, ispunjen očekivanjima i uzbuđenjem. Uživala sam u svakom trenutku, zahvalna što sam napokon doživjela ono što su drugi već doživjeli. No, tada su se počeli pojavljivati znakovi koji su polako počeli rušiti taj savršeni svijet. Osjetila sam nelagodu i zabrinutost. Sve je počelo s malim detaljima, ali se postupno širilo. Japankama koje sam prepoznala, satu koji je ostao na vidljivom mjestu.
